Sposobnost najboljih je uzdići se kad je najteže

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Nismo Barcelona, nismo niti Hrvatska otprije tri godine, ali dovoljno smo jaki da bi osvojili prvo mjesto u skupini!

Boksači jako dobro znaju kako je kad se podcijeni protivnika s kojim se susrećeš u ringu jer često takvi stavovi znače odbrojavanje suca i brojenje zvjezdica onoga tko je do prije devastirajućeg udarca bio zvijezda. Protivnika se mora respektirati jer nedostatak respekta znači spuštanje garda, a kad je spušten gard udarci lako stignu do mete.

Ponekad i u 12. rundi jer protivnik je uistinu slab i na nogama je samo zato jer mu to dopuštate. A Hrvatska je to dopustila Gruziji, Hrvatska je nokautirana u 12. rundi i sad je na konopcima. Prosulo se pet bodova u pet utakmica, atmosfera je iznimno umjetna jer nikada nismo slušali izbornika Slavena Bilića kako toliko hvali svoju ekipu, a od onog šoka protiv Turske samo padamo.

Ne računajući prijateljske utakmice, nismo pobijedili niti jednog izravnog konkurenta za odlazak na veliko natjecanje osim Izraela. Gubili smo od Engleske dva puta (1-4, 1-5), igrali dva remija s Ukrajinom (0-0, 2-2), remizirali s Grčkom (0-0) i pobijedili 2-1 u Izraelu. Sad smo si 'natovarili' kao konkurenta i Gruziju, 'oživjeli' smo Izrael i dali 'krila' neuvjerljivoj Grčkoj koja s 1-0 pobjeđuje i Maltu.

Što se zapravo dogodilo? Lako je govoriti poslije utakmice, ali teško je ne kritizirati izbornika koji s toliko epiteta govori o reprezentaciji, a potom se dogodi utakmica nakon koje se pitamo čime su ti epiteti zasluženi. Je li to kao i kad premijerka Jadranka Kosor hvali samu sebe? Ili kad Dinamov sportski direktor Zoran Mamić dovodi novo 'pojačanje'? Sve podsjeća na neki marketinški trik i jeftino 'mazanje' očiju.

A u sportu je teško 'mazati' oči jer kada ti se dogodi Gruzija nemoguće je prikriti da stvari nisu u najbolje redu, nikakvi epiteti u tome ne pomažu. Igrači su djelovali nervozno i nonšalantno, a najsrčaniji je bio kao i uvijek – Darijo Srna. Kao da je u startu shvatio kako stvari nisu najbolje pa je zato i pokazivao nervozu u razgovoru sa suigračima. Ljutilo ga je što ne dobiva lopte, a lako je probijao svoju stranu.

Analizirati utakmicu zapravo nema smisla. To je prošlost, a Hrvatsku zanima budućnost. Treba izdržati ove kvalifikacije i gledati pozitivno. Gruzija je puna samopouzdanja i sigurno će 'otkinuti' pokoji bod našim konkurentima. I za očekivati je da naše zvijezde prestanu glumiti zvijezde i pokažu što znaju jer zbog toga što znaju su postali zvijezde, ne zbog sposobnosti samohvale.

Nismo Barcelona, nismo niti Hrvatska otprije tri godine, ali dovoljno smo jaki da bi osvojili prvo mjesto u skupini, a zatim bismo trebali gledati jednu zadovoljnu, motiviranu i drugačiju Hrvatsku. Ne treba razmišljati o tome kako je Slaven Bilić izgubio kontrolu, ne treba se vraćati unatrag i plakati jer je Robert Prosinečki prekršio obećanje i ostavio reprezentaciju prije cilja, ne treba zazivati Eduarda.

Imamo što imamo, a imamo puno, samo to i izbornik mora shvatiti. Neka u glavi posloži taktiku i neka je se drži, a ne da je mijenja iz utakmice u utakmicu. Primjerice, Pranjić je igrao protiv Intera, ali nije izborio povjerenje protiv Gruzije... Takvi izleti su uvijek koštali. Zato, čvrsto naprijed, glava gore i bez nepotrebna kukanja i uvrijeđenosti zbog kritika. Teren je mjesto da se razuvjeri kritičare.

Može li Hrvatska ponovno izgledati kao jedna od deset najboljih reprezentacija na svijetu? Može! Uostalom, najveći su boksači nakon teških i neočekivanih nokauta postigli najveće uspjehe. Zbog te sposobnosti dizanja s dna i jesu bili najbolji...