KOMENTAR: Goran Vučević - žrtva hrvatske nogometne…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

piše: Vanja Deželić

Goran Vučević nova je žrtva hrvatske nogometne politike, odnosno hrvatske nogometne stvarnosti. Mladi i perspektivni trener dobio je u ruke momčad koja je praktički izgubila naslov prvaka, koja se oprostila od Europe i nacionalnog Kupa, koja je brojila dane do zimske stanke i transfera.

Najavljivala su se razna čudesa tijekom stanke. Odlazak Ibričića i Strinića bio je neminovan, ali Uprava nije izvršila obećanje i dovela adekvatna pojačanja. No, vratili su Tičinovića i doveli famoznog Barišića. A potom je sve bilo u rukama Gorana Vučevića. Stvoriti nešto iz ničega.

Naravno da nije uspio, tko i bi na njegovom mjestu. Realno, da je Stanko Poklepović imao ovakvu momčad na početku sezone, davno bi sve ambicije Hajduka bila ugašene. Jer, koliko god se neki zavaravali, ova momčad je loša. Iznimno loša! Trude se ti igrači, to nije sporno, ali njihovi kapaciteti su ograničeni, nema prostora za napredak.

I umjesto da se Uprava pozabavi samom sobom, ona se zabavlja trenerom. Otići će Vučević, doć će netko drugi, ''osvojiti'' drugo mjesto i tad će krenuti najave o pohodu na prvaka Hrvatske u sezoni 2011/2012, najave o pohodu na Kup, najave o mogućim iznenađenjima u europskim natjecanjima.

Sve već viđeno toliko puta u Hajduku, ali i Dinamu. A posljednjih deset godina sve se svodi na isto. Uprava brine o profitu, gomila novac u Europi, koliko god može, a onda na zimu prodaje i već određuje ciljeve za nadolazeću sezonu.

Zato i pada kvaliteta nogometa u HNL-u čim stigne proljeće. Prvak se zna, igrači su razočarani ostankom i odbrojavaju dane do ljeta, a na klupu najčešće sjedne netko nov.

Jedino što se ne mijenja jest plaća igračima. Iako je očito ne zaslužuju zbog lošeg obavljanja posla, one su itekako dobro zaštićene i stoga ne postoji u njih volja da se nešto promijeni. Ako imate nekoliko desetaka tisuća kuna mjesečno, znate da ste sigurno drugi, trudili se ili ne, znate da će za vašu lošu igru odgovarati trener...

Pa zašto biste se uopće trudili? Naravno, čast iznimkama, ali one su rijetke, one su profesionalci i uspjet će napraviti karijeru. No većina se ponaša nonšalantno.

Nekako u prvi plan dolazi Anas Sharbini, koji je neosporno velik talent. Ali u Hajduku nije ništa pokazao. Kad je tek stigao opravdavalo ga se kako nije naviknut na novi klub, novo podneblje. Ali više ga se ne može opravdavati. Često djeluje kao da ga ne zanima što se događa na terenu, kao da spava.

Ljudi to vide, a vide i treneri. Samo, ne mogu ništa jer moraju štititi investiticiju Uprave. Nije to ništa novo, i Ancelotti mora Fernanda Torresa trpjeti iako je očito kako ne vrijedi niti blizu tih famoznih 50 milijuna eura, koliko je plaćeno za njega.

Nepravedno je da treneri na svojoj koži osjećaju posljedice loše posla Uprave i igrača, ali tako stvari nažalost funkcioniraju. Goranu Vučeviću može biti utjeha tek to što ostavka nije ocjena njegove nesposobnosti ili krivnje zbog rezultata. Sigurno je pošteno radio svoj posao, za puno manje novca i s puno više ljubavi od onih koji nisu smijenjeni zbog katastrofalno lošeg rezultatskog niza Hajduka.