DRAŽEN ILINČIĆ: Mirovina

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Pa zar nije logično da prvi kriterij budu godine rada?

Prvo što se zapitam kada sjednem pred ekran (ili, pred zaslon, da upotrijebim i hrvatsku riječ) kako bih napisao ovaj tjedni blog jest: je li se u posljednje vrijeme dogodilo nešto što smatram važnim, nešto što me se tiče, nešto što mi se čini očito nelogičnim, te imam potrebu reagirati?

Jedna od stvari o kojima se puno govori svakako su mirovine i mirovinski sustav - premda  mi je uvijek od te književne riječi mirovina bila draža razgovorna inačica penzija (na selu znaju reći i pemzija). Uglavnom, iako imam još dosta do penzije ili mirovine, ni meni se, kao ni mnogima, ne sviđa ideja o pomicanju tog datuma sve dublje u starost; još da se čovjek ima nečem veseliti, čekanje na odlazak u mirovinu bilo bi lakše. Ali, znajući kako su već danas mirovine male, kakve će tek biti za petnaestak godina, kada bude vrijeme za moju oproštajnu  zabavu od posla? Čovjek se jedino može nadati da će imati priliku - i biti u dovoljnom zdravlju i snazi - zaraditi i nešto "sa strane"...

Ipak, ono što me zbunjuje kada se govori o mirovinama i jest inzistiranje na godinama starosti. Pa zar nije logično da prvi kriterij budu godine rada? Ljudi koji počnu raditi nakon završene srednje škole, recimo u dobi od 19 godina, moraju dakle odraditi punih 46 godina do pune starosne mirovine! A netko će do te iste mirovine morati raditi čak desetak godina manje.

Ne znam, meni se to čini krajnje nepravednim. Znam, doduše, kako nemaju svi tu sreću da počnu raditi vrlo mladi, ali činjenica je da će se onaj koji ranije počne s poslom ranije i "potrošiti"; nije to neka zahtjevna matematika. Naravno, ne mislim da bi ljudi koji zbog duljine školovanja - liječnici specijalisti, primjerice - relativno kasno počnu raditi morali biti aktivni do devedesete, ali da bi broj odrađenih godina ipak trebao predstavljati glavni kriterij za umirovljenje, to je, čini mi se, prilično jasno. 

U suprotnom, nema motiva da čovjek počne što ranije raditi; raditi, naime, gotovo pedeset godina do ionako skromne pemzije ne može se nazvati atraktivnim. A ni pravednim.