Četiri pogrešne teze o Dinamu i Mamiću

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Zdravko Mamić svojim riječima i djelima dovoljno govori o sebi

Vahid Halilhodžić više nije trener Dinama, a razlog je isto kao i uvijek kad se dogodi smjena – Zdravko Mamić. Pojašnjavati postupke iracionalnog, nestabilnog i nedodirljivog čelnika hrvatskog nogometnog prvaka nema smisla. On dovoljno govori sam.

Ali ima smisla pojasniti sve njegove netočne tvrdnje, koje na veliku žalost mnogi prihvaćaju kao istinu, a čak niti nemaju izravne koristi od čelnog čovjeka Dinama, kao što primjerice imaju pojedinci u medijima, politici, raznim institucijama.

Teza prva: Zdravko Mamić voli Dinamo. Mnogo mu je dao.

Nema sumnje da Zdravko Mamić voli Dinamo, baš kao što je i Don King volio svakog svog svjetskog prvaka. Svakako mu je mnogo dao, baš kao i Don King svakom svom prvaku. No ništa više od toga. Zdravko Mamić oduvijek štiti svoju investiciju i tu nema sumnje, on svoju investiciju voli jer mu je donijela desetke milijune eura.

Dovoljno je pogledati što na i oko stadiona funkcionira kako spada. To su prostori na kojima obitava Zdravko Mamić (osobni komfor), kao i prostori gdje obitavaju igrači (štiti investiciju). Navijači su u cijeloj priči irelevantni, što potvrđuje stadion. Baš kao što su irelevantni novinari, što potvrđuje njegov odnos prema njima, kao i prostor na kojem obitavaju dok prate utakmice.

Kada se spominje stadion, ne misli se pod time da ga cijeloga treba izgraditi Zdravko Mamić, ali ako Grad daje više od dvadeset milijuna kuna godišnje za projekt Dinamo, tad ostaje nejasno zašto se barem svaki WC ne održava kao što se održavaju prostori gdje obitava Zdravko Mamić. Odnosi li se tako prema svom navijaču netko tko voli klub i netko tko mu je mnogo dao?

Daje li mnogo netko tko ne poštuje zakone? Istina, institucije koje propisuju zakone i ne kažnjavaju one koji ih ne poštuju više su krive, ali kada se voli onda se daje sve za tu ljubav jer to ljubav i jest – davanje i primanje. Kod Mamića je to isključivo primanje.

Teza druga: Zdravko Mamić je stvorio Modrića, Da Silvu i ostale...

To je apsurdna tvrdnja jer nitko nije trčao umjesto tih igrača, nitko se nije odricao umjesto njih, nitko nije kao dijete provodio dane u nepoznatim gradovima ili državama kako bi stvorili veliku budućnost. Zdravko Mamić je zaštitio svoju investiciju, i ništa više od toga. A morao bi biti slijep da najbolje igrače nije prepoznao. Ali da jest slijep po pitanju stručnosti – jest.

Primjer je njegov brat Zoran, koji je učinio toliko pogrešaka pri odabiru pojačanja da u normalnom okruženju ne bi preživio niti dana, ali u Dinamu jest, iako ga je koštao milijune eura. Treneri su odgovarali za Zoranove pogreške.

Teza treća: Da Mamić ode tko bi ga zamijenio?

Često se ponavlja to pitanje, ali to je više upitno kod neupućenih nego kod upućenih. Najbolji primjer jest Hajduk, koji grca u dugovima, problemima i nedostatku rezultatskih uspjeha. A svejedno prvog čovjeka kluba nađu u nekoliko minuta.

Dinamo, koji ima izrazit potencijal (trenutno neiskorišten) svakako bi našao zamjenu za Zdravka Mamića, i to vrlo brzo.

Teza četvrta: Kada bi netko došao na mjesto Mamića ponašao bi se jednako.

Upravo ova izjava, vrlo česta u raspravama, potvrđuje kako su i oni koji brane postupke Zdravka Mamića svjesni koliko su ti potezi krivi. Jer, da nisu toga svjesni ne bi ih brinulo tko će stići na njegovo mjesto. Naime, ako bi bili poput Mamića tad bi zaslužili odobravanje istih onih koji Mamića brane i sada. Dakle, nigdje problema po tom pitanju.

No i ta je teza kriva jer Zdravko Mamić bi iz Dinama otišao samo ako bi popustio pritiscima koji se postavljaju pred njega, a riječ je o onima kao što su nepoštivanje zakona... I taj je dovoljan, ali uz njega se mogu nabrojati loši rezultati u Europi, kratkoročna klupska politika, javni istupi, nepotizam, prikrivanje načina na koji se posluje...

Dakle, onaj koji bi ga naslijedio ne bi opstao s 'mamićevskim' načinom rada.