Ratovi, savezi, dogovori, prodaja – samo su neki od razloga zbog kojih je kroz povijest mijenjan izgled zemalja u Europi. Na YouTubeu su objavljena dva videa koji prikazuju promjene granica država kroz tisuću godina.

Prvi video je ubrzana verzija od tri i pol minute, tijekom kojih se pred očima gledatelja izmjenjuju nazivi država i oblici granica, dok je drugi video produžena, točnije usporena verzija od 11 minuta, unutar koje su jasnije vidljive promjene, nazivi država, kao i godine tijekom kojih je došlo do značajnijih promjena.





 

Kada je u pitanju snaga erupcije, riječ je o eksploziji koju znanstvenici karakteriziraju kao umjerenu i označavaju klasom M1.

Ovo nije najjača solarna oluja koja se dogodila ove godine, ali je NASA-ina snimka zanimljiva jer se na njoj vidi mlaz plazme čija je temperatura oko 80.000 stupnjeva Celzijevih. Inače prilikom eksplozija, sunčeva plazma se zagrijava na desetke milijuna stupnjeva, a elektroni, protoni i teži ioni ubrzavaju se do brzina koje gotovo dosežu brzinu svjetlosti.

Ova eksplozija nije bila usmjerena prema Zemlji, pa nije postojala mogućnost ni da se u opasnosti nađu astronauti i sateliti u svemiru, niti su bila ugroženi navigacijski i komunikacijski sustavi na Zemlji.


Pojačana aktivnost Sunca i solarne oluje događaju se u ciklusima od 11 godina. U ovom ciklusu vrhunac aktivnosti se očekuje sredinom 2013.. Znanstvenici predviđaju da će aktivnosti u blizini Sunčeve pjege biti toliko jake da će ometati Zemljina magnetska polja, što bi moglo prouzrokovati brojne teškoće, posebno na području tehnologije.
 

1241. - Mongoli su pod vodstvom Batu Kana i Subutaja skršili mađarsku vojsku kralja Béle IV..

1713. - mirovni ugovor iz Utrechta, svršetak rata za španjolsku baštinu.

1814. - Napoleon je abdicirao i prognan je na otok Elbu (Italija).

1915. - počelo prikazivanje Chaplinova legendarnog filma "Skitnica".

1921. - Osnovan je Hašemitski Emirat Transjordanija, danas Jordan.

1945. - Drugi svjetski rat: Američke trupe oslobodile koncentracijski logor Buchenwald (Njemačka).

1378. - bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić potvrdio Dubrovčanima trgovačke povlastice.

1864. - počela vladavina Maksimilijana I., meksičkoga cara.

1880. - iz Pule otkriven asteroid 216 Kleopatra.

1897. - izašao prvi broj časopisa: Starčevićanac: novine za hrvatski puk.

1919. - Meksički revolucionarni vođa Emiliano Zapata ustrijeljen blizu Ciudad Ayale, Morelos.

1932. - Paul von Hindenburg ponovno izabran za predsjednika Njemačke, pobjedivši Adolfa Hitlera s 19 naprama 13 milijuna glasova.

1938. - na referendumu, organiziranom uz pritisak nacističke Njemačke, 99.75 posto Austrijanaca izjasnilo se za priključenje Njemačkoj.

1941. - proglašena Nezavisna Država Hrvatska.

1941. - Komunistička partija Jugoslavije donijela odluku u Zagrebu da komunisti nastave borbu protiv njemačkih okupatora bez obzira na raspad jugoslavenske vojske.

1944. - Sovjetske trupe u Drugom svjetskom ratu preuzele grad Odesu od Nijemaca.

1945. - Američke snage oslobodile sabirni logor Buchenwald.

1959. - Krunski princ Akihito, budući japanski car, oženio je Michiko, prvu pučanku oženjenu u japanskoj carskoj obitelji.

1963. - proglašen prvi Ustav Socijalističke Republike Crne Gore.

1992. - srpske snage okupirale Kupres.

1998. - Potpisan je sporazum iz Belfasta, glavni korak u sjevernoirskom mirovnom procesu.

1528. – Umro je njemački slikar i kipar, Albrecht Dürer (1904.- 1528.), kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih renesansnih predstavnika.

1945. – Dan oslobođenja Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.

1992. – Na današnji dan srpske snage počele su sa opsadom Sarajeva, najdužom i najkrvavijom opsadom jednog glavnog grada. Trajala je 1.425 dana, poginulo je oko 11.541 ljudi, od toga 643 djece.

1992. – Bosna i Hercegovina dobija međunarodno priznanje kao neovisna država.

2000. – Bivši pakistanski premijer Nawaz Sharif osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu nakon šro je proglašen krivim za terorizam.

2005. – Parlamentarnim izborima kurdski lider, vetaran Jalal Talabani, izabran je za iračkog predsjednika, čime je postao prvi ne-Arap predsjednik jedne arapske države.

2006. – Slovenija odbacuje optužbe za ratne zločine počinjene nad zarobljenim vojnicima JNA, 1991. godine.

2009. – Serija snažnih potresa pogodila je središnji dio Italije. Najviše je stradao grad L'Aquila, a život je izgubilo oko 300 ljudi.

1945. - Josip Broz Tito potpisuje sporazum kojim dozvoljava ¨privremeni ulazak sovjetskih trupa na teritorij Jugoslavije¨.

1955. – Winston Churchill (1874.- 1965.) podnosi ostavku na mjesto britanskog premijera zbog ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja.

1969. – Građani SAD-a izašli na masovne proteste protiv Vijetnamskog rata u New Yorku, San Franciscu, Los Angelesu, Washingtonu i mnogim drugim gradovima diljem zemlje.

1992.- U Sarajevu na mostu Vrbanja snajperskim hicem ubijene su Suada Dilberović (1968.-1992.) studentica medicine i Olga Sučić ( 1958.- 1992.). Na današnji dan održane su velike građanske demonstracije za mir, pripadnici SDS-a pucali su sa krova hotela Holliday Inn na demonstrante, te ubili Suadu i Olgu, koje se smatraju jednim od prvih žrtava rata u BiH. Most na kojem su ubijene nosi njihovo ime.

1993. – Snage NATO-a počinju sa kontrolom zračnog prostora iznad BiH.

1929. – Umro je Karl Friedrich Benz (1844.- 1929.) poznati njemački inžinjer automobila.
 

1949. – Osnovan Sjevernoatlanski vojni savez, NATO (North Atlantic Treaty Organisation) između država tadašnjeg zapadnog bloka.

1968. – Ubijen je Martin Luthger King Junior ( 1929.- 1968.) poznati borac za ljudska prava američkih crnaca u 60-tim godinama i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

2002. – Haški tribunal (ICTY) dostavlja Vladi Srbije optužnicu protiv deset njenih državljana.

2003. – Američke vojne snage zauzele su bagdadski međunarodni aerodrom ¨Sadam¨ i preimenovale ga u ¨Bagdad International¨.

1924. – Rođen je Marlon Brando (1924.- 2004.) američki glumac, dvostruki dobitnik Oscara, kojeg je Američki filmski institut proglasio jednom od najvećih muških filmskih zvijezda svih vremena. Najviše se pamti po ulogama u filmovima: ¨Tramvaj zvani čežnja¨, ¨Na dokovima New Yorka¨, …
 

1930. – U Ludwigshafenu se rodio Helmut Kohl, njemački političar i državnik, u čijem mandatu kancelara zemlje dolazi do rušenja Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke. Pobjedom Zapadnog bloka ujedno je završen i hladni rat.

1948. – Počinje realizacija poznatog Marshallovog plana kojim SAD službeno stimulira obnovu poslijeratne Europe, te smanjnje uticaja komunizma nakon Drugog svjetskog rata.

1991. – UN na sjednici Vijeća sigurnosti donosi rezoluciju o prekidu vatre u Zaljevskom ratu zahtijevajući od Iraka da uništi oružje za masovno razaranje.

1996. – U avio nesreći nedaleko od Dubrovnika poginulo je svih 35 putnika među kojima je bio i američki ministar trgovine Ronald Brown (1941.- 1996.).

2000. – Snage NATO u Bosni i Hercegovini na Palama su uhapsile jednog od lidera bosanskih Srba Momčila Krajišnika, kojeg je Haški tribunal (ICTY) optužio za etničko čišćenje i genocid za vrijeme rata

1725. – U Veneciji se rodio Giacomo Girolamo Casanova (1725.- 1789.) avanturist i pisac, koji se često nalazio u skandalima vezanim za žene. Njegovo ime danas se koristi kao sinonim za zavodnike i pustolove.

1840. – Rodio se u Parizu Émile Zola (1840.- 1902.) francuski romanopisac, utemeljivač naturalizma.

1981. – Studentske demonstracije na Kosovu pod parolom ¨Kosovo – republika¨ počinju jedanaestog marta, da bi na današnji dan predsjedništvo SFRJ donijelo odluku o proglašenju vanrednog stanja na Kosovu.

2005. – U Vatikanu je umro papa Ivan Pavao II, rođen kao Karol Jozef Wojtyla (1920.- 2005.). Svojom karizmom, ljudskom toplinom, neposrednošću osvojio je svijet, a smatra se jednim od najvećih ljudi 20. stoljeća. Ivan Pavao II bio je jedan od najmlađih papa novijeg doba, prvi papa iz jednog slavenskog naroda i duhovni aktivist planetarnog uticaja.

2008. – UN na svojoj sjednici donosi odluku da se drugi april proglasi Svjetskim danom autizma.

Još 2009. je ovaj kineski proizvođač potpisao ugovor o suradnji s bugarskim Litexom o prvoj proizvodnji kineskih automobila u Europskoj uniji. Predviđena je ukupna investicija od oko 97 milijuna eura i zapošljavanje preko 1.800 djelatnika u pogonu u bugarskom gradiću Loveču, ali za sada samo 120 radnika sklapa dijelove koji stižu iz Kine. Zapravo, probna proizvodnja traje već nekoliko mjeseci i navodno je oko 200 automobila modela Voleex C10 i Steed 5 već pronašlo svoje kupce.

Proizvođač automobila koji je odabrao ime po Kineskom zidu ima velikih ambicija za europsko tržište. Prvi modeli proizvedeni u Bugarskoj su namijenjeni za tamošnje tržište, ali već 2014. bi se u Loveču trebalo proizvoditi punim kapacitetima i planirana je proizvodnja 50 tisuća vozila godišnje. U programu bi se trebao naći i "terenac" tog kineskog proizvođača Hover H5, a glavni prodajni argument bi i dalje trebala biti cijena. Vozila bi trebala koštati između 16.000 i 25.000 bugarskih leva (između 8.200 i 12.800 eura) jer su plaće u Bugarskoj i dalje među najnižima u Europskoj uniji.

Nisu naročiti, ali se - prodaju!

Europski stručnjaci za automobilsko tržište već upozoravaju da ni europski proizvođači ne bi smjeli potcijeniti konkurenciju koja dolazi iz Kine. Kineski proizvođači poput Lifana i Cherya u Rusiji bilježe rekordne poraste prodaje koji iznose i po 150 posto, a osobito građani zemalja poput Srbije, Makedonije, Crne Gore ili Albanije su zainteresirani za automobile koji možda nisu najnovija riječ tehnike, ali su - nenadmašivo jeftini. Već je Dacia je pokazala kako su kupci u Europskoj uniji zainteresirani za automobil koji košta tek nešto manje nego malo skuplji rezervni dio nekog prestižnog automobila.

Ferdinand Dudenhöfer iz Centers Automotive Researcha ukazuje međutim na to da su dosadašnji pokušaji proboja kineskih proizvođača na razmaženo zapadno tržište uglavnom jadno završavali. Čak i automobili kineskog partnera BMW-a, tvrtke Briliance, neslavno su propali na europskom testu za sigurnost vozila, ali Dudenhöfer upozorava kako kineski proizvođači brzo uče iz svojih grešaka i kako već i preuzimanjem propalih europskih proizvođača dolaze do potrebne tehnologije da bi proizvodili siguran, ali još uvijek jeftin automobil.

Veliki planovi kineskog proizvođača

Utoliko ovaj stručnjak procjenjuje kako će već za petnaestak godina na europskim cestama modeli Geelya, Great Walla ili Cherya biti isto što su danas korejski modeli poput Hyundaia ili Kie.

Mnogi u bugarskom Loveču ovu kinesku investiciju smatraju blagoslovom koji je zadesio taj gradić na sjeveru zemlje. Bugarska doduše nema osobitu tradiciju u proizvodnji automobila, ali ovaj gradić oko 150 kilometara od Sofije praktično izumire nakon sloma socijalizma upravo zbog toga što u njemu nema radnih mjesta. Dok se još 1991., takorekuć na svom vrhuncu, mogao pohvaliti s gotovo 52 tisuće stanovnika, danas ih je gotovo 15 tisuća manje. Loveč se, međutim, nada boljim danima - kao europsko središte Great Wall Motorsa.

Autor: Anđelko Šubić (dpa, Reuters)

Odg. ur.: Dunja Dragojević

Izvinjavam se Hrvatima što ova bagra teroriše ne samo vas, već i svakog pristojnog građanina Srbije. Izvinjavam vam se što ste došli da navijate i što su vas naši domaći navijači napali, povredili i učinili da se osećate u mojoj zemlji nesigurno. Meni su to isto učinili: napali me bez ijednog kamena, povredili bez ijedne pesnice i učinili da se osećam nesigurno i postiđeno u svojoj zemlji.

Što biste učinili da se susretnete s ovim radarom?

Kako javlja Associated Press, vodeći slovenski mediji i izdavači uskoro će uvesti zajednički sustav naplate pristupa online sadržaju…

Riječ je o projektu slovačke tvrtke Piano Media koja je još u svibnju prošle godine predstavila zajednički sustav naplate pristupa online sadržaju (paywall) koji danas koriste gotovo svi vodeći slovački novinski izdavači i online portali. U nešto više od mjesec dana od uvođenja paywalla objavljeno je kako su slovački mediji od svojih čitatelja uspjeli zaraditi oko 40.000 eura. Piano Media naplaćuje jedan euro tjedno, odnosno 2,90 eura mjesečno (30 eura godišnje) za neograničeni pristup sadržaju svih relevantnih slovačkih online portala.

A sada se isto uvodi i u Sloveniji…

U priopćenju iz Piano Medije stoji kako će osam vodećih slovenskih izdavača od sredine siječnja krenuti s probnim testiranjem sustava naplate pristupa sadržaju. Navodno je riječ o svim velikim novinskim izdavačima, uključujući i najprodavanije dnevne novine Delo. Mjesečna pretplata u Sloveniji će iznositi 4,89 eura.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će ovaj sustav naplate sadržaja prihvatiti slovenski internet korisnici. Iz Piano Medije poručuju kako će do kraja ove godine proširiti svoje usluge na još najmanje tri europske zemlje. Može li Hrvatska biti jedna od njih?

Indikativno je da je EPH (Jutarnji, Slobodna, Sportske novosti) već davno najavio realizaciju sustava naplate sadržaja, a da ista do danas nije realizirana. Možda je Piano Media domaćim izdavačima dala ponudu koja se ne odbija?

Jasmin Hadžić

http://www.poslovnipuls.com
 

Krunski dokaz - snimka koju vam prenosimo. Obračun se odigrao u New Jerseyju, ispred jedne od kockarnica, a kaos kojeg su djevojke prouzročile nisu uspjeli obuzdati niti kršni izbacivači.

Osim što su izuzetno agresivne djevojke prouzročile veliki nered, prizor su učinile nezaboravnim za muške promatrače time što su bile odjevene u minice, štikle, a provirila je i pokoja guza.

Naravno, snimatelj i muška publika bili su oduševljeni prikazanom 'predstavom', a nismo sigurni jesu li i djevojke zadovoljne svojom izvedbom s obzirom da su na koncu završile obuzdane, s muškim koljenom na prsima ili betonom na licu.

Ludu tučnjavu svakako pogledajte ovdje:

Proučavanje zmija ne izgleda kao vjerojatan način pomoći ljudima koji pate od bolesti srca. Ali, pitonova divljenja vrijedna sposobnost da brzo poveća svoje srce i druge organe tijekom probave vodi medicinske znanstvenike u Coloradu putem novih terapija.

Uz zujanje kamera, televizijske ekipe guraju se u jednom od laboratorija Sveučilišta Colorada u Boulderu. Zvijezde ovog medijskog događanja nazoče samo uz pratnju svog timaritelja koji, gladeći njihova glatka, smeđa, zavijena tijela, naglašava da nijedna od njih ne sikće. Zmije su mladi burmanski pitoni, zasad tek po metar dugi, ali će narasti do sedam metara.

Leslie Leinwand, molekularna biologinja, proučava ih zbog njihove – kako to naziva – 'ekstremne' fiziologije. Na primjer, kaže ona, čak ni najveći piton nikad ne treba ručak sredinom dana. Ustvari, ne treba ga ni sredinom tjedna:

"Oni mjesecima mogu ništa ne jesti, a da im se uopće ništa ne dogodi."

A, kad jedu – pri čemu preferiraju štakora, svinju ili čak i srnu! – onda ne uzimaju ni male ni velike zalogaje. Svoj plijen oni progutaju u jednom komadu. Potom, kako kaže Leinwand, stvari postaju još neobičnije:

"Odmah nakon što jedu, većina organa u njihovom tijelu se poveća."

Kako bi ubrzalo probavu tog ogromnog obroka, i pitonovo srce se poveća, za 40 posto iznad normalne veličine. Pitonu treba i do dva tjedna da završi probavu svog obroka, nakon čega se i srce i drugi organi polako vrate na svoju normalnu veličinu. Ključ ovog neobičnog procesa je – kako izgleda – pitonova krv. Kad znanstvenici profiltriraju crvene krvne stanice iz krvi pitona u mirovanju, preostala plazma je bistra, poput ljudske.

Ali, pitonova se plazma dramatično mijenja tijekom prvih dana probave obroka: ona postaje mliječno bijela, i to zbog masnoća u krvi. Te masnoće, kaže Leslie Leinwand, pitonu pružaju energiju za probavljanje njegovog obroka, jednako kao što masnoće u krvi pružaju energiju i našim tijelima. Međutim, ta čudna bijela krv pitona sadrži 50 puta više masnoće nego u normalnom stanju. Kod ljudi, povišene masnoće u krvi mogu izazvati srčani udar.

"Kod pitona, ta masnoća uopće nije toksična jer su se pitoni razvili na takav način da im je izgaranje masnoća u krvi vrlo efikasno i bez ikakvih štetnih popratnih spojeva. Mogli bismo to nazvati kardio-protektivnim mehanizmom."

Leinwand dodaje da i ljudima ponekad treba zaštitni mehanizam za srce, jer, kod osoba s visokim krvnim tlakom ili kod onih koji dožive srčani udar, srčane stanice mogu odumrijeti. Premda tjelovježba može ojačati srce, Leinwand kaže da za neke to nije dovoljno.

"Neki ljudi s teškom bolešću srca ne mogu dovoljno vježbati da bi to moglo koristiti njihovom srčanom mišiću. Naša je ideja da bismo se mogli okoristiti znanjem koje smo stekli o pitonovom srcu."

Leinwand objašnjava da pitonovo srce, kad se povećava da bi pomoglo zmiji u probavi obroka, čini isto što se, u manjoj mjeri, događa srcu sportaša: svaka pojedina stanica srca postaje sve veća i sve jača. Njezina doktorandica i vodeća znanstvenica istraživanja Cecelia Riquelme pitala se može li masna krv zmije izazvati jednake promjene na srcu sisavaca. Govoreći putem Skypea, rekla nam je da je odlučila testirati tu svoju zamisao:

"Mora postojati u krvi faktor koji inducira organe na rast i to na koordinirani način. Kako bismo to mogli dokazati? Odlučila sam isprobati pitonovu krv na srčanim stanicama u laboratoriju."

I tako je Riquelme oplakivala srčane stanice iz štakora u pitonovoj krvi. Te su stanice porasle i postale snažnije, Rezultati su za Leslie Leinwand bili iznenađujući:

"To nam je bio pravi 'eureka' trenutak. Naime, stvar bi imala akademski značaj čak i da se radilo o nečemu specifičnom samo za zmije. Ali, kad se pokazalo da takav tip staničnog rasta može biti potaknut i u srčanim stanicama sisavca, to nas je stvarno motiviralo da idemo dalje s projektom."

Znanstvenici su se usredotočili na tri ključne masne kiseline u pitonovoj bijeloj krvi, iste one koje se mogu naći i u kokosovom ulju, životinjskoj masti i maslacu – miristinska, palmitinska i palmitoleinska kiselina. No, te tri kiseline – i to u točno određenoj kombinaciji! - kaže Leinwand, nađene u krvi pitona, samo su dio brojnih masnih kiselina u krvi tog gmaza.

Ali svejedno, u pravim proporcijama, čak i manji dio tih kiselina pokazao se učinkovitim u ojačavanju srca zdravog, živog miša. Ukoliko daljnja testiranja pokažu da te masne kiseline mogu ojačati i bolesno srce sisavca – moguće bolesno ljudsko srce! – onda, prema Leslie Leinwand, možemo govoriti o novom lijeku za srčane bolesti.

Pearson opisuje budućnost (oko 2030. godine), u kojoj će senzori biti dovoljno sofisticirani za otkrivanje i mapiranje zbirke poticaja koji stvaraju određena osjetilna iskustva – bilo da se netko rukuje s vama, grli vas ili vodi ljubav s vama, piše magazin Wired.

Ideja je da se stimuliranjem živčanog sustava u potpunosti na isti način – odgovarajućim pritiskom, toplinom i pokretom – može ponovno kreirati iskustvo. Ljudi bi mogli koristiti ovu vrstu tehnologije kada su odvojeni od svojih partnera ili, što je vjerojatnije, kad uopće nemaju partnera.


"Mogli bismo snimiti ogromne knjižnice senzornih iskustava celebrity pornozvijezda i moći doživjeti kako se zapravo osjećaju", rekao je Pearson za Wired.

Štoviše, Pearson vjeruje da ćete u budućnosti moći implantirati čip u mozak koji bi vam mogao ponovno kreirati osjete. "Onda bi to moglo biti tako lako kao Ctrl+Shift+O za orgazam", objasnio je.

Ako imate mogućnost mapirati i snimiti osjete, onda ih možete razdvojiti od tjelesne aktivnosti. To znači da biste mogli doživjeti osjećaj seksa samo dodirivanjem uređaja, i to će potaknuti odgovarajuće živčane završetke.

Riječima Morpheusa iz filmske trilogije Matrix: "If real is what you can feel, smell, taste and see, then 'real' is simply electrical signals interpreted by your brain."

Ipak Pearson je upozorio da "ako se izgubi povezanost između fizičke aktivnosti i zadovoljstava", u potpunosti možemo zaboraviti na stranu koja se odnosi na ljubavne odnose.

Pearson će o budućnosti seksa, spavanja i igranja govoriti na konferenciji "If", koja se održava od 25. do 26. studenoga u Royal Geographical Societyju u Londonu.
 

U projektu, u koji je Beta imala uvid, navodi se da bi na sajamskom prostoru bio auto-motodrom u skladu sa standardima Svjetske automobilističke federacije (FIA) za održavanje utrka svih klasa pa tako i utrka Svjetskog prvenstva Formule 1 i Moto GP-a.

Ako vam je dosta toga da vam hrvatski političari ili kvazi slavni ljudi okupiraju televizijski prostor i vrijeme, postoji rješenje za vas, i zapravo je vrlo jednostavno.

Matt Richardson shvatio je kako ga iritiraju određene osobe na televiziji i odlučio si pomoći. Dizajnirao je daljinski upravljač koji isključi zvuk tv prijemnika na 30 sekundi kada čuje određenu riječ. Ovisno o tome koja vas slavna ličnost iritira, tako ćete i programirati svoj daljinski.

- Nedavno je to bio Charlie Sheen. Onda Sarah Palin. I onda Donald Trump. I nakon nekog vremena shvatio sam da će uvijek biti netko o kome zaista ne želim slušati, izjavio je Richardson.

Svoj proizvod predstavit će uskoro na Sajmu inovacija u New Yorku pod nazivom: "Dosta je! Ušutkajte slavne s Arduinom".

Ako želite sami programirati svoj daljinski tako da ne morate slušati o određenim političarima ili slavnima, Richardson je stavio upute na svoj blog koje možete pogledati ovdje. 

Prije članstva u EU 2004.godine Poljska još nije imala razvijenu potporu biološko obrađenih poljoprivrednih posjeda. Tada je u cijeloj Poljskoj postojalo tek 3.700 bioloških dobara. Nekoliko nepopravljivih upustilo se u avanturu, često iz ideoloških razloga i zbog uvjerenja da trebaju proizvoditi zdraviju hranu. Stvoriti dobar posao s bio- proizvodima i hranom je težak zadatak, ali ipak danas u Poljsko postoji 21.000 bio-poljoprivrednih dobara koji se protežu na gotovo 520.000 hektara.

To je veliki korak naprijed koji bi trebao alarmirati odgovorne za zajedničku poljoprivrednu politiku. Jer, sve to izgleda zapravo predobro. I zaista: u proteklih šest godina, u kojima su podijeljene potpore svim poljoprivrednim poduzećima, prosječna veličina bio-dobra iznosila je 25,2 hektara makar među njima ima na stotine poduzeća koja navodno obrađuju stotine ili čak tisuću hektara.

Ne postoje stroge odredbe za bio-proizvode

Dorota Metera, članica vijeća bio-poljoprivrednika i šefica poduzeća Bioekspert, koje izdaje certifikate za bio-proizvode, naglašava da zemlje koje zaista potiču biološku poljoprivredu, kao primjerice Njemačka, postavljaju proizvođačima stroge odredbe, što na kraju povećava troškove proizvodnje. Poljsko ministarstvo poljoprivrede to ne čini i time otvara vrata mnogim prevarantima.

Nakon 2004.godine biološka poljoprivreda privukla je pozornost ljudi koji su, prije nego što su se uopće upustili u poljoprivredu, obratili specijaliziranim odvjetničkim uredima, kako bi saznali uvjete kako doći do željenih subvencija. Neka bio-poduzeća imaju čak vlastite odvjetničke urede.

Kod biološkog uzgoja, osobito su unosni - orasi. Predviđeno je da se za svaki hektar plantaže oraha iz europskih fondova može isplatiti i do 2396 zlotya - oko 600 eura. Na taj način se dogodilo da je Poljska odjednom postala velesila u proizvodnji oraha: 2004. je pod orasima bilo oko 5000 hektara, već 2009. su se sadnice oraha prostirale na preko 40 tisuća hektara - barem na papiru.

Sjetva bez žetve

Jer zapravo - nitko ne provjerava, da li je sa svih tih hektara ubran jedan jedini orah, kako objašnjavaju u tvrtkama koja izdaju cetrifikate, jer to nije propisano zakonom. S druge strane, takvim tvrtkama nije niti pametno previše pitati, što se doista uzgaja na toj zemlji: "Ukoliko bi tvrtka koje izdaje certifikate sumnjalo ili postavljalo pitanja, takav uzgajivač bio-oraha bi se jednostavno obratio nekon drugoj tvrtki koja neće ništa pitati“, objašnjava Teresa Ropelewska iz poduzeća Agro Bio Test.

Sumnje u biološki uzgoj nekog poduzeća pojedine zahtjevne agencije za certifikate mogu odvesti čak pred sud. No kao i svaka druga tvrtka, oni zapravo žive od poljoprivrednika koji traže potvrde o biološkom uzgoju. Zato je previše kritike - loše za posao.

Najvažnije poduzeće za idavanje certifikata u Poljskoj pripada skupini ljudi koji imaju vrlo tijesne veze s političarima čitavog političkog spektra. Često puta poduzeća javljaju nepravilnosti Agenciji za prestrukturiranje i modernizaciju. Agencija koja izdaje poticaje nije sama odgovorna za zakonodavstvo koje potiče prijevare. Odgovornost leži u ministarstvu poljoprivrede kojeg ne zanimaju primjedbe Agencije i upozoravanje kako su potrebni strožiji zakoni.

Do promjena mora doći, osobito nakon što je „procurilo“ u javnosti da je zamjenik poljskog ministra za okoliš i osobno posjedovao fiktivne plantaže oraha. I čak ako bi se smanjile subvencije za orahe, prevaranti su već pronašli odgovor - jabuke."Danas su plantaže obrasle korovom i odjednom su se posadile jabuke, čak u močvarama u kojima ovakve vrste ne mogu opstati. A kod berbe je sve moguće: nitko ništa ne pita“, žale se predstavici agencija za izadavanje certifikata u Poljskoj.

Aurtor: Alen Legović (agencije)

Od. ured.: A. Šubić

Gradonačelnik Vilniusa, glavnog grada Litve, je snimljen kako oklopnim vozilom prelazi preko ilegalno parkiranog vozila.

- Eto što se događa kad protuzakonito parkirate – veli gradonačelnik Arturas Zuokas u videozapisu postavljenom na službenim web stranicama.

Vrckava scena je dio dolazeće epizode popularnog švedskog serijala '99 stvari koje trebate napraviti prije nego umrete' čiji voditelj ne krije ugodno iznenađenje Zuokasovom susretljivošću.

- Vilnius se čini prijateljskim, modernim i punim iznenađenja – poput gradonačelnika - opisuje svoje utiske Macka Edlund.

- U poslu kojeg obavljam morate imati smisla za humor i ja sam pomislio da bi to mogao biti način da skrenem pažnju na činjenicu da grad mora povesti aktivnu borbu protiv protuzakonitog parkiranja – rekao je o snimanju epizode gradonačelnik, inače strastveni biciklist, za Small World News Service.

Sve je više dokaza koji pokazuju da tjelesna vježba može smanjiti rizik od demencije. U jednom od najnovijih istraživanja, znanstvenici su mjerili stvarnu tjelesnu aktivnost, a nisu se oslanjali na odgovore ispitanika po sjećanju.

Većina znanstvenika koji proučavaju fizičku aktivnost i demenciju oslanjaju se na izvješća koja ispitanici sami daju. Primjerice, pitaju sudionike istraživanja kakvim su se vježbama bavili u posljednjih tjedan dana.

No, ovakva vrsta prikupljanja podataka nije bez problema. Laura Middleton, iz Znanstveno-istraživačkog instituta Sunnybrook i Sveučilišta Waterloo u Kanadi, kaže da se ljudi jednostavno ne sjećaju što su sve radili. Uz to, neke vrste vježbi navode češće nego druge.

"Izvješća ispitanika dobra su kada se radi o trčanju, vožnji bicikla ili tenisu, no vježbe nižeg intenziviteta, poput hodanja, ili obavljanja dnevnih kućanskih poslova ne spominju se baš najbolje, a takve bi aktivnosti također mogle biti učinkovite kada se radi o riziku od kognitivnih problema," kaže Middleton.

Kako bi zaobišla taj problem, dr. Middleton mjeri fizičku aktivnost koristeći dvostruko obilježenu vodu, koja sadrži izotopne varijante vodika i kisika. Sudionici u ovom petogodišnjem istraživanju pili su male količine te vode, a, kasnijim mjerenjem razine izotopa u njihovoj mokraći, mogla se izračunati njihova potrošnja energije.

"Ustanovili smo da postoji snažna veza između utrošene energije i rizika od kognitivnih ispada, s tim da je taj rizik kod onih sa višom razinom utrošene energije bio 90 posto niži tijekom perioda u kom smo pratili ispitanike u odnosu na one čiji je nivo utrošene energije bio nizak," kaže dr. Middleton.

Laura Middleton i njeni kolege opisale su rezultate svog istraživanja u online publikaciji Archives of Internal Medicine, koju objavljuje Američka liječnička udruga. U istoj publikaciji, izašao je još jedan članak o istraživanju koje su proveli znanstvenici u Francuskoj, proučavajući povezanost između tjelesne aktivnosti i demencije na velikoj grupi žena s faktorima rizika za srčane bolesti, kao što su gojaznost i dijabetes. U tom istraživanju, žene koje su svakodnevno pola sata hodale ubrzanim tempom imale su manji rizik od kognitivnih poremećaja.

U komentarima na ovo istraživanje, Dr. Eric Larson kaže da ova istraživanja pružaju dodatne dokaze da tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od kognitivnih problema: "Ljudima nije očigledno da tjelovježba čini naš mozak zdravijim. No, kako svako novo istraživanje detaljnije analizira ovu povezanost na određenim skupinama ili koristi različite metode mjerenja, time znanstvena osnova za takvu povezanost postaje sve uvjerljivija."

Larson piše da bi se, s nakupljanjem sve većeg broja dokaza, istraživanja sad trebala usredotočiti na najbolje načine da se ljude potakne da budu aktivni, naročito u kasnijim godinama života.

Britanski znanstvenici pripremaju 'nešto novo, nešto ludo' u potpunoj tajnosti svojih laboratorija - stvorili su, tvrdi Daily Mail, oko 150 ljudsko-životinjkih hibridnih embrija. To je bio projekt koji se ostvaruje već tri godine, a znanstvenici navodno traže lijekove za široki raspon bolesti.

Naravno, otkriće eksperimenata s križanjem životinja i ljudi pokrenulo je lavinu negodovanja, a prosvjednici žele da se prestane s tim 'grotesknim' pokusima. Također, da su stvoreni embriji, saznalo se samo dan nakon što je nezavisna zajednica znanstvenika upozorila na scenarij tipa 'Planet majmuna', u kojem eksperimentiranje na životinjama odlazi predaleko.

Sve je počelo još 2008. godine, kad je donesen Zakon o oplođivanju ljudskog embrija, koji je legalizirao stvaranje hibrida oplođivanjem životinjskog jajeta ljudskim sjemenom, na primjer. Ipak, kao što je već spomenuto, to je sve bilo u cilju stvaranja matičnih stanica koje bi mogle poslužiti kao lijekovi za određene bolesti i stanja.

- Etički to nikako ne može biti opravdano; to nas diskreditira kao zemlju. To je prčkanje po grotesknom. U svakom stadiju opravdanje znanstvenika bilo je: Ako nam samo dopustite da to napravimo, naći ćemo lijekove za sve bolesti čovjeka. To je emocionalna ucjena - reagirao je lord Alton, britanski parlamentarac.

Autor: M.S.Photo: Flickr/Chuckumentary

Dvije grupe astronoma otkrile su najveći ali i najudaljeniji rezervoar vode ikada nađen u svemiru. Udaljen je 12 milijardi svjetlosnih godina od nas i sadrži najmanje 140 bilijuna puta više vode no što je ima na zemlji.

Manifestira se kao kolosalna masa vodene pare skrivene u 'APM 08279+5255' quasaru, jakoj i nasilnoj galaktičkoj jezgri pokretanoj od supermasivne crne rupe u svojem centru. Ovaj kvazar konkretno sadrži crnu rupu koja je 20 milijardi puta veća od sunca i koja nakon što poždere svu prašinu i plinove podrigne energiju tisuće bilijuna puta veću od sunca. Vodena para raširena je oko crne rupe u plinovitom području širokom stotine svjetlosnih godina.

- Okoliš oko ovog kvazara jedinstven je po tome što stvara ogromnu masu vode, rekao je Matt Bradford iz NASA-inog 'Jet Propulsion' laboratorija te dodao: - To je još jedna demonstracija da se voda širi svemirom još od ranih početaka.

Budući da je svjetlo iz ovog vodenog quasara do zemlje putovalo 12 milijardi godina, spomenute opservacije su iz razdoblja kada je svemir bio star samo 1.6 milijardi godina. Vodeni rezervoar otkrili su astronomi i znanstvenici sa Caltech Submillimeter opservatorija na Hawaiima, i Combined Array for Research in Millimeter-Wave Astronomy (CARMA) iz Južne Kalifornije.

Korišteni instrumenti opserviraju na milimetarskoj i sub-milimetarskoj valnoj duljini, koja se nalazi negdje između infracrvenih i mikrovalnih valnih duljina. U posljednja dva do tri desetljeća ova tehnika omogućila je astronomima da pronađu tragove plinova, uključujući i vodenu paru iz 'ranog' svemira.

Trenutno se dovršavaju planovi za novi 25-metarski CCAT (Cornell Caltech Atacama Telescope) teleskop specijaliziran na spomenute valne duljine i biti će postavljen na 5.600 metara nadmorske visine. Uređaj bi trebao biti gotov do 2017. godine, a njegov značaj za astronomiju trebao bi biti golem jer bi dao istraživačima drugačiji pogled.

Autor: K.K.Photo: wikipedia

Jedna od do sada najvećih i najduljih studija o učinkovitosti mamograma pokazuje da je učestalost smrti uzrokovane rakom dojke za jednu trećinu manja kod žena koje su obavljale redovite mamografije. Prilog Jessice Berman.

Za žene koje redovito odlaze na pregled mamografom postoji značajno manja vjerojatnost da će umrijeti od raka dojke – zaključak je 29-ogodišnje studije provedene u Švedskoj, u koju je bilo uključeno 133 tisuće žena između 40 i 74 godine starosti.

Ovo istraživanje, koje je počelo kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, usporedilo je u dva švedska okruga rezultate kod žena koje su bile podvrgnute redovitoj mamografiji s onima kojima nisu dane nikakve određene upute, poput da li bi, i kako često, trebale obavljati snimanje i vršiti samopregled dojki.

Stephen Duffy, profesor onkologije na Sveučilištu Queen Mary u Londonu, glavni autor studije okončane 2006. godine, kaže: "Glavno je otkriće da je smrtnost od raka dojke smanjena za 30 posto u žena koje su pozvane na snimanje grudi. Stopa smanjenja smrtnosti od 30 posto bila je stalna tijekom dugog vremenskog perioda, sve do posljednje analize u 29. godini studije."

No, profesor Duffy kaže da je vidljiva učinkovitost mamografije, u smislu stvarnog broja spašenih života, rasla s vremenom: "Kad obavljate mamografiju, ili snimanja za slučaj bilo koje druge vrste raka, uglavnom ne sprečavate smrt koja bi se mogla dogoditi sutra ili sljedeće godine. Sprečavate smrt koja bi se dogodila vjerojatno za nekoliko godina."

Profesor Duffy kaže da su mamografije, deset godina nakon što je započeta studija, spriječile smrt 71 osobe. A kroz svih 29 godina, taj je pregled spasio 150 života. Dakle, koliko bi dugo žene trebale nastaviti s mamografijama da bi se zaštitile od raka dojke?

Profesor Duffy kaže da je to teško reći: "Neke žene kojima je više od 70 godina imaju puno zdravstvenih tegoba, pa im rak dojke bude jedan od najmanjih. Druge žene preko 70 godina starosti vrlo su zdrave i aktivne – za njih se mamografija vjerojatno još uvijek isplati, no mislim da je takva odluka, prije svega, individualna stvar."

Rezultati ove švedske studije objavljeni su u stručnom časopisu Breast Imaging.

Google+ je za sada dostupan samo u test-verziji i to samo ograničenom broju korisnika. Ali interes koji je izazvao do sada najambicioziji izlet Googlea u svijet socijalnih mreža je ogroman. Njegov središnji element se zove "Circles". Radi se o grupama koje korisnik može sam definirati i s njima dijeliti sadržaje koje želi.

Vjerujemo da ljudi komuniciraju puno diferenciranije, napisao je Googleov menadžer Vic Gundotra u blogu povodom starta nove mreže. Čovjek koji je u Googleu zadužen za ovo područje tvrdi da druge socijalne mreže ne daju korisnicima mogućnost određene informacije dijeliti samo s jednom skupinom ljudi. To bi u ovom novom Googleovom "proizvodu" trebalo biti drukčije: ono što se želi podijeliti s obitelji, ne moraju znati kolege s posla. A ljudi s kojima se družite preko sporta ili nekog drugog hobija, ne moraju znati što se događa u vašem ljubavnom životu. Kod drugih društvenih mreža su sve poruke i informacije koje objavite na svom profilu vidljive za sve "Prijatelje", bez jasnog diferenciranja.

Google+ nudi i novu videochat funkciju pod imenom "Hangout". Ona omogućava da deset članova grupe istovremeno čavrlja - pod uvjetom da svi imaju brzu internetsku vezu. Tu je i funkcija "Huddle" pogodna za obavještavanje grupe.

Facebook omiljeniji od Googlea

Nakon neuspjeha projekata Google Buzz i Google Wawe, ovo je novi pokušaj tvrtke iz Kalifornije da se uključi na tržište društvenih mreža, što joj je prijeko potrebno. U prosincu prošle godine je naime firma za istraživanje tržišta Experian Hitwise objavila brojke koje su vjerojatno smrknule lica menadžera u centrali Googlea: one su pokazale da je Facebook ukrao Googleu prvo mjesto na listi najomiljenijih američkih internetskih stranica. S 8,9 posto od svih posjeta stranicama na internetu Facebook uvjerljivo prednjači pred vlasnikom popularne tražilice na koju otpada 7,2 posto.

Ta činjenica je opasna jer ona znači da bi Google mogao izgubiti status najvažnije platforme za pristup internetu. Problem je i to što tražilice doduše mogu pretraživati čitav internet, ali su iz društvenih mreža uglavnom isključene. Što god više korisnici komuniciraju preko društvenih mreža, to više gubi Google hrane za svoje algoritme.

Ono što je još opasnije za Google je da korisnici više ne postavljaju svoja pitanja preko tražilica, nego preko društvenih mreža i tamo od svojih prijatelja i poznanika dobijaju direktno preporuke.

Vrijedniji od Deutsche Banka, Njemačke pošte i Lufthanse zajedno

Facebook već ima oko 600 milijuna članova. Prema podacima koje je objavio International Herald Tribune oni su u svojoj mreži proveli u svibnju 375 minutu. Time Facebook dobija pravo malo bogatstvo informacija koje onda marketinška branša može iskoristiti za individualizirane ponude. Uoči planiranog izlaska Facebooka na burzu stručnjaci procjenjuju da njegovu vrijednost na 100 milijardi eura, što je više nego što ukupno vrijede Deutsche Bank, Njemačka pošta i Lufthansa.

Google je već prošle godine reagirao na uspjehe konkurentskih društvenih mreža kadrovskom rošadom u kojoj je Erica Schmitta na mjestu izvršnog direktora (CEO) zamijenio jedan od osnivača tvrtke Larry Page. On je stvaranje vlastite društvene mreže proglasio prioritetom, čak su i bonusi menadžera povezani s realizacijom tog cilja. No, kada će Google+ biti dostupan širokoj internetskoj javnosti, koncern još nije obznanio.

Autor: Matthias von Hein (dd)

Odg. ur: A. Šubić

Znanstvenici kažu da život u gradovima povećava rizik od mentalnih bolesti, uključujući depresiju i shizofreniju, u usporedbi s ljudima koji žive u ruralnim područjima. Ovakvi podaci imaju implikacije za oko polovinu svjetskog stanovništva koji žive u gradovima.

Ranija istraživanja pokazala su da ljudi koji žive u gradovima imaju oko 21 posto veće šanse od onih koji žive u ruralnim područjima da razviju anksiozne poremećaje. Također kod njih je za 39 posto povećan rizik od poremećaja raspoloženja, kao i povećani rizik od poremećaja u mozgu, shizofrenije, u kojoj pacijent pati od halucinacija i mentalnih zabluda. Stručnjaci kažu da su slučajevi shizofrenije među onima koji su rođeni i odrasli u gradovima oko dva puta učestaliji nego kod ljudi koji žive u ruralnim područjima.

Znanstvenici navode da je izloženost dnevnom stresu, kao što su gužve u prometu i zagađenost, odgovorni za povećani rizik od mentalnih bolesti među ljudima koji žive u gradovima.

Jens Pruessner, direktor Centra za proučavanje starenja, pri Sveučilištu McGill u Montrealu, u Kanad: "Stres definiramo na različite načine, no jedan od načina da ga se opiše jest da su to dnevne poteškoće s kojima se moramo nositi. Možete i sami zamisliti da, ako živite u gradu, njih je vjerojatno više u poređenju s onim što proživljava netko tko živi u ruralnim sredinama."

Ovaj je centar razvio nešto što su nazvali Montreal Imaging Stress Task, ili MIST, koji se koristio za istraživanja na skupini zdravih volontera u Njemačkoj. U tom su istraživanju sudionici rješavali matematičke zadatke dok su znansvenici promatrali njihov mozak, i uz pomoć sofisticirane tehnologije, uzimane su fotografije njihovog mozga. Uspoređene su slike mozga oko 100 tisuća volontera koji su došli iz grada, sa onima koji su živjeli u ruralnim područjima.

Znanstvenici su zaključili da je život u urbanim sredinama povezan sa povećanim stresom u dijelu mozga zvanom amigdala, koji regulira osjećaje i raspoloženja. A drugo područje kore mozga, dio Brokinog girusa, koje se povezuje s negativnim osjećajima i stresom, bilo je aktivnije kod ljudi koji su odrasli u gradovima, zaključak je ovog istraživanja.

"Dakle, iako više ne živite u gradu, ali ste u njemu proveli petnaest godina, struktura vašeg mozga i dalje je osjetljiva na stres," kaže Pruessner.

Oba ova dijela mozga oštećena su kod ljudi s poremećajima raspoloženja. Pruessner kaže da će se buduća istraživanja usredotočiti na potencijalnim razlikama kod spolova, u smislu načina na koji muškarci i žene procesuiraju stres, i kako to može igrati ulogu u mentalnim bolestima: "Žene u principu na stres reagiraju manje snažno. Istovremeno, ako muškarci pate od ovog poremećaja, onda je razvoj bolesti prema shizofreniji kod njih gori nego kod žena."

Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu Nature.

Nogometna lopta sa ženskim spolnim organom ili nogometaši koji se ljube u pobjedničkom slavlju - kome do sada nisu upadale u oči erotske konotacije najpopularnijeg sporta na svijetu imat će što naučiti na izložbi koja se otvorila uoči početka Svjetskog prvenstva u ženskom nogometu. Na njoj se 22 eksponata bave vezama seksualnosti i nogometa.

Muzej homoseksualaca u Berlinu je pozvao u javnom natječaju umjetnike da predaju radove na tu temu. "Nogomet je područje na kojemu se stalno celebrira muškost, a tjelesni kontakt također igra važnu ulogu", objašnjava kustosica Birgit Bosold. S druge strane su na njemu homoseksualnost i ženstvenost izrazito problematične teme. I upravo zato se izložba i zove "S druge strane" ("andererseits"). Vjerojatno je upravo zato među predanim radovima bilo puno onih izrađenih vezenjem i šivanjem, dakle, tehnikom tipičnom za žene, upućuje kustosica Bosold.

Homoseksualnost u nogometu je tabu - i u umjetnosti

Jedan od njih je i lopta u koju je umjetnica ušila ružičastu vaginu. Iza ovoga objekta je vrlo osobna priča, objašnjava autorica eksponata Franziska Vollborn, jer je ona sama htjela igrati nogomet. Mnogi, kaže, u početku krivo interpretiraju aplikaciju na lopti i tumače je kao ružu. "Kao da ih je sram pomisliti da bi to moglo biti ono što jest", komentira ona.

Kustosicu izložbe je pak posebno iznenadilo da nije stiglo puno radova koji se bave homoseksualnošću i nogometom, što ona tumači kao dokaz da je ta tema još uvijek veliki tabu. Postoji samo nekoliko hiperdimenzionalnih slika koje oprezno dotiču temu: nogometaše koji se grle i ljube veseleći se postignutom golu. Kako je pozadina - nogometni travnjak - zamijenjena kućama i zidovima,čtjelesni kontakti igrača dobijaju potpuno nove konotacije.

Izložba "S druge strane" jedini je projekt u Njemačkoj koji se kroz umjetnost pokušava približiti toj temi, tvrdi kustosica Birgit Bosold. Nju sponzorira i Kulturna zaklada Njemačkog nogometnog saveza.

Haljina za nogomet

Aktualno svjetsko prvenstvo za žene koje se igra u Njemačkoj u prvi plan je gurnulo i temu - žene i nogomet. Umjetnica Käthe Kruse tako je napravila "Plesnu haljinu" s nogometnim motivom (na njemačkom naslov funkcionira kao igra riječi - "Ballkleid", jer "Ball" znači i lopta i bal, ples). "Meni je bilo zanimljivo da nogomet ima vlastitu modu i to, naravno, mušku modu", kaže. Bio joj je stoga izazov kreirati ženstvenu nogometnu modu i pozdravlja činjenicu da ove godine nogometašice po prvi put nose posebno za žene dizajnirane dresove. "Činjenica da su dresovi prilagođeni ženskom tijelu pokazuje da se ženski nogomet počeo shvaćati ozbiljnije", tvrdi umjetnica.

Autorica: Dunja Dragojević (dpa)

http://www.dw-world.de

Globalna financijska kriza natjerala je mnoge ljude u svijetu na promjenu navika i spuštanje standarda, no malo tko se okrenuo ovisnicima o teškim drogama kojima je nedostatak novca još više otežao ionako tešku situaciju. Očajni ovisnici o heroinu u Rusiji sve više se okreću sintetičkoj drogi koja se lako 'skuha' uz pomoć nekoliko jeftinih lijekova.

Desomorphine, nadimka Krokodil je izuzetno opasna droga čiji korisnici svakim uzimanjem plešu sa smrću. Sintetički opijat, nekoliko puta jači od heroina, priprema se kompleksnim nizom miksanja i kemijskih reakcija koje ovisnici rade po sjećanju do nekoliko puta dnevno.

Doza krokodila jednog ovisnika u prosjeku košta više od desetak puta manje od uobičajene cijene jedne doze heroina. U Rusiji je zabilježen veliki porast prodaje lijekova baziranih na kodeinu, a posve je jasno da nisu odjednom svi dobili česte glavobolje. Oni koji su se pokušali skinuti s ove droge, posvjedočili su kako je cijela procedura puno bolnija i teža od skidanja s heroina.

- Kada se skidate s heroina glavni simptomi traju od pet do deset dana. Nakon toga još uvijek postoji velika opasnost od povratka, no fizička bol je nestala. S 'krokodilom' bol može trajati do mjesec dana i nepodnošljiva je. Pacijentima moramo ubrizgavati vrlo jaka sredstva za uspavljivanje, samo da bi ih spriječili od padanja u nesvijest od bolova, rekao je Artyom Yegorov, jedan od mladih liječnika sjedeći ispod slike poznatog Dr. Housea.

Droga za sve one koji si ne mogu priuštiti heroin

Stručnjaci procjenjuju da svaki dvadeseti od otprilike dva milijuna korisnika u Rusiji, što je više od bilo koje druge zemlje, uzima 'krokodil' i ostale droge pripravljene kod kuće. Razlog tome je cijena, ali i sve manje pošiljki iz Afganistana, domovine heroina. Državne vlasti za sada odbijaju zabraniti prodaju lijekova koji se koriste za pripravljanje krokodila, a ideja o stavljanju istih na listu onih koji se mogu dobiti samo uz recept, također nije prošla.

Ruski predsjednik Dmitry Medvedev zabranio je internet stranice na kojima se mogu pronaći recepti za pripravljanje 'krokodila' no još uvijek nije zabranio prodaju spomenutih tableta baziranih na kodeinu. Sve je više govora u javnosti kako su za sve krive farmaceutske kompanije koje blokiraju zabranu jer iz svega imaju veliku korist.

Ova droga za siromašne ima užasne učinke, a ime je dobila po gmazu jer zbog njenih otrovnih sastojaka doslovno otpada koža i meso. - Ako promašite venu, onda je stvarno gadno. Znam ljude koji su potpuno otišli. Ne žele ići u bolnicu, već samo nastavljaju s ubrizgavanjem. Koža i meso im otpadaju i teško se uopće kreću, izjavio je za britanski Independent jedan od ovisnika.

Specifičnost kod uporabe krokodila je i miris joda koji se uvuče u bilo koju odjeću iz koje ga je nemoguće istjerati van. Kuća ili stan u kojoj se 'kuhao' krokodil više nikada ne može biti normalan prostor za živjeti, a bilo koja odjeća tada nošena može se jedino spaliti.

Autor: K.K.Photo: australialife.ru

Jedno je novo istraživanje potvrdilo ono što bake i djedovi već odavno znaju: bebe za vrijeme spavanja rastu, odnosno probude se veće nego su bile kada su zaspale.

Na Svučilištu Emory u Atlanti, znanstvenici žele pomoći bebama da bolje komuniciraju sa roditeljima. No, bebe još ne znaju govoriti - i ne mogu reći što žele. Stoga, komuniciraju svojim ponašanjem, koje njihovi roditelji često ne razumiju.

"Mislim da je od velike važnosti pomoći roditeljima da bolje razumiju nepredvidljivo ponašanje svoje djece" - kazala nam je doktorica Michelle Lample, voditeljica istraživanja o spavanju i rastu. Ona dodaje da joj roditelji često kažu da im je "najteži dio roditeljstva to što žele učiniti ono što je najbolje za bebu, a žele i udovoljiti njihovim potrebama. A kada bebe plaču, i kada je njihovo ponašanje tako nepredvidljivo, roditelji se osjećaju nesigurno u vezi tih svojih sposobnosti."

Doktorica Lample tražila je od roditelja da popišu sve što njihove bebe rade, uključujući kada spavaju i kada jedu. Znanstvenici su također posjetili 23 doma s bebama koje su sudjelovale u istraživanju i sami uzeli podatke o bebama, koje su bile stare 17 mjeseci.

"Cilj ovog istraživanja bio je odgovoriti na pitanje – postoji li povezanost između spavanja i rasta. Ovo istraživanje pokazuje da je točno uvriježeno mišljenje da povećana količina sna kod beba prethodi rastu" - kaže Michelle Lample.

Istraživanje je također pokazalo da su duži periodi sna kod dječaka i djevojčica podjednako, predskazatelji povećanja težine. Uz to, ukazale su se I razlike u spavanju kod dječaka i djevojčica. Jedno prosječno spavanje dječaka traje dulje, dok djevojčice spavaju nešto kraće, i uz to imaju kratke periode sna tijekom dana.

Doktorica Lample kaže da je naoko nepredviljivo ponašanje kad je u pitanju spavanje kod beba ustvari - normalan dio njihova razvoja.

Crijevna bakterija u Njemačkoj širi se od sjevera prema jugu zemlje i već je zahvatila sedam pokrajina. Jučer (23.05.) je registrirano 70 slučajeva, a broj oboljelih već danas iznosi 300. Situacija je za sada najkritičnija u i oko Hamburga. U hamburšku bolnicu svakodnevno stižu novi pacijenti. Najmlađi ima devet, a najstariji 81 godinu. Mnogi pacijenti smješteni su na intenzivnoj njezi, a dva pacijenta u Frankfurtu nalaze se u komi. Stručnjaci tvrde da ova opasna crijevna bakterija nije nova, međutim nemaju obrazloženje zbog čega je baš sada mutirala. Rico Schmidt iz Ministarstva zdravlja u Hamburgu kaže: "To gomilanje broja slučajeva je neobično, jer s vremena na vrijeme bilježimo broj oboljelih, međutim tu je riječ o oko desetak slučajeva godišnje u Hamburgu."

Žene na meti crijevne bakterije

Crijevna infekcija je zarazna. Oboljeli povraćaju, dobivaju proljev i bolne grčeve u trbuhu. Ukoliko bakterija dospije u krv, rezultira teškim oštećenjem bubrega, što u najgorem slučaju dovodi do smrti. Ta bakterija inače živi u crijevima goveda. Ljudi se njome inficiraju kroz kontakt sa životinjama ili kroz hranu. Mikrobiolog Werner Solback objašnjava: "Ako, na primjer, gnojite njivu goveđim gnojivom koje sadrži spornu bakteriju, ona dolazi do salate i time s njive u trgovinu. Danas se većinom prodaje zapakirana salata u vrećicama ili plastičnim kutijama u kojima i bakterije imaju mogućnost da se dobro održe."

Suradnici medicinskih centara i instituta savjetuju da se povrće prije upotrebe dobro opere, a u najboljem slučaju i prokuha. Trenutačno se crijevnom bakterijom najčešće inficiraju žene u dobi između 20 i 55 godina, a stručnog obrazloženja za to za sada nema. Postoje razne špekulacije, a jedna od njih je ta da su žene posebno na meti bakterije, jer one najčešće i pripremaju hranu.

Bakterija prenosiva sa čovjeka na čovjeka

Iz berlinskog instituta Robert Koch pozivaju građane da vode računa o higijeni, i to posebno oni ljudi koji imaju kontakt sa zaraženima. Direktor tog instituta Reinhard Burger poručuje: "Ako netko ima proljev, onda se bakterija može prenijeti sa čovjeka na čovjeka. Zbog toga je važna detaljna higijena, a posebno kod onih obitelji, koje kod kuće njeguju i liječe oboljelog pacijenta."

Broj novih infekcija raste munjevitom brzinom. Stručnjaci koriste sve svoje raspoložive kapacitete i pokušavaju utvrditi zbog čegata već poznata crijevna bakterija sada mutira i za sobom ostavlja razorne posljedice.

Autorica: Selma Filipović

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm 

Nova studija, objavljena u jednom od najuglednijih američkih medicinskih časopisa, zaključuje da bi prehrana siromašna solju mogla rezultirati srčanom bolešću. Američki javnozdravstveni dužnosnici, pak, kažu da Amerikanci jedu previše soli. Dakle, koliko soli je baš kako treba, a koliko previše?

Kontroverza se razvila nakon što je studija, objavljena u prestižnom časopisu „Journal of the American Medical Association“, izašla s nalazima i zaključcima suprotnima dugogodišnjem savjetu javnozdravstvenih dužnosnika i liječnika specijalista o srčanoj bolesti, moždanom udaru i preporučenoj dnevnoj količini soli u prehrani. Studija je obuhvatila više od 3600 muškaraca i žena, prateći ih tijekom osam godina, sve dok sudionici nisu dostigli dob od 49 godina.

Kada su podaci bili analizirani, oni koji su konzumirali najmanje soli, pokazalo se, bili su isti oni koji su bili najvjerojatniji da će umrijeti od kardiovaskularne bolesti. Studija također izvješćuje da konzumiranje soli nije izazvalo visok krvni tlak kod oko dvije tisuće sudionika čiji je tlak bio normalan na početku studije. Rezultate studije toplo je dočekala američka industrija soli. Lori Roman je predsjednica Instituta za sol, znanstveno-istraživačke organizacije industrije soli.

"Nakuplja se sve više dokaza da smanjenje konzumacije soli može izazvati veliku štetu, te da strategija snižavanja krvnog tlaka smanjenjem soli u prehrani nije najbolji izbor."

Američki nacionalni centar za kontrolu i prevenciju bolesti javno je kritizirao studiju o soli, što inače ova savezna zdravstvena agencija čini vrlo rijetko. Dr. Peter Briss iz Centra za kontrolu bolesti, kaže da jedna studija ne mijenja ranije dokaze protiv soli:

"Sol povišuje krvni tlak. Više soli u prehrani dovodi do višeg tlaka, a povišeni tlak rezultira posljedicama po kardiovaskularno zdravlje."

Dr. Briss kaže da je studija bila premala, a sudionici premladi. Dodaje da su neki od sudionika koji su umrli bili teški pušači. Dr. Briss kaže da nema dokaza da smanjenje soli u prehrani rezultira štetnim posljedicama. Istu primjedbu iznosi i dr. Stephen Havas, stručnjak za bolesti srca i krvnih žila:

"Ovu studiju treba staviti u kontekst dokaza koji već postoje od ranije. Svjetska zdravstvena organizacija smatra dokaze o štetnim zdravstvenim posljedicama natrijevog klorida – odnosno soli – konačnima."

Prema američkim javnozdravstvenim dužnosnicima, gornja granica za konzumiranje soli trebala bi biti 2300 miligrama dnevno. Američka udruga za srce granicu postavlja niže – ne više od 1500 miligrama. S druge strane, Institut za sol smatra normalnom i prirodnom količinom soli koju ljudski organizam dnevno može unijeti i do 4500 miligrama dnevno. Za ovu potonju brojku dr. Havas kaže da svatko tko dnevno konzumira toliko soli riskira moždani udar ili srčani infarkt.

Jedna od najistaknutijih protagonista ratnohuškačkog novinarstva u Srbiji s početka devedesetih godina prošlog stoljeća Milijana Baletić, se 11 godina nakon demokratskih promjena u zemlji pojavila sa svojom autorskom emisijom na ekranima Radiotelevizije Vojvodine, pokrajinskog javnog servisa kojeg financiraju građani Vojvodine.

To je izazvalo zgražanje novinarskih udruženja, nevladinih organizacija i dijela javnosti u Srbiji. Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, za Deutsche Welle kaže da je Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) još 2009. godine Tužiteljstvu za ratne zločine podnijelo kaznene prijave protiv urednika i novinara koji su u državnim medijima tijekom devedesetih godina huškali na rat.

Moralni šamar društvu

“Mi smo to i učinili baš da se ovakve stvari ne bi događale. Svjesni smo da bez lustracije, bez ikakvih sankcija prema svima onima koji su vodili ratnohuškačku politiku u medijima, ovo postaje logičan ishod. To je posljedica neodgovornog odnosa i društva i države prema medijskoj propagandi koja je odnijela mnoge živote u sukobima na prostoru bivše SFRJ”, kaže Obradović.

Koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina nazvala je pojavljivanje Baletićeve na javnom servisu ruganjem multietničkoj Vojvodini, novinarskoj profesiji i elementarnim moralnim nazorima. Predstavnik te koalicije Nedim Sejdinović podsjeća da su televizijski izveštaji Milijane Baletić bili poznati po tome što su direktno pozivali na mržnju i praktično na sam zločin.

A što radi Tužiteljstvo?

Milijanu Baletić je na Radioteleviziju Vojvodine prije nekoliko godina vratio sud, koji je procijenio da je njeno otpuštanje bilo protuzakonito. Ona je potom uspjela naplatiti i veliku odštetu na ime povrede svojih prava, a ove godine tužila je urednike na RTV-u za mobing, jer su joj odbijali dozvoliti pojavljivanje na malim ekranima.

Novinarska udruženja i nevladine organizacije pozvali su Tužiteljstvo za ratne zločine da ubrza rad na formiranju optužnice protiv ratnih propagandista iz devedesetih godina koji su dali svoj nesumnjiv doprinos strašnim zločinima počinjenim u ime Srbije.

Brojni novinari su sudjelovali u pripremanju rata - razrušena kuća u Vukovaru

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad

Odg. ur.: Z. Arbutina

Iako daleko od nas, na primjeru ove maglice možemo vidjeti kakav sudbina čeka naše Sunce, a time zapravo i sve planete u Sunčevom sustavu.

Naime, kako umiruća zvijezda ulazi u završnu fazu svog raspadanja, njeni vanjski slojevi se 'ljušte' u eksplozijama i stvaraju koncentrične krugove raznih boja, piše Daily Mail. Eksplozije otkrivaju i pulsirajuću jezgru zvijezde.

Ipak, astronomi još moraju proučiti fukcioniranje unutarnjih struktura ove predivne maglice u raspadanju.

U svakom slučaju, naše će se Sunce ugasiti na sličan način, ali - upozoravaju astronomi - za dalekih pet milijardi godina.

 

Društvene internetske mreže, poput Facebooka, korisnicima omogućuju da budu u kontaktu s prijateljima, pronađu stare znance i kolege iz škole, te da svima kažu što sami rade i što im se događa u životu. Sada se jedna društvena mreža za znanstvenike nada da će tom tehnologijom ubrzati znanstveni napredak.

Dok je prije nekoliko godina radio na jednom pokusu s medicinskim dijagnostičkim prikazima, harvardski znanstvenik Ijad Madisch stalno je zapadao u probleme. Ili je problem bio u algoritmima koje je koristio, ili, možda, u načinu na koji je postavio premise pokusa, no, na svaki način, stvari nisu išle glatko.

"To su male stvari, ali u znanosti one nas koštaju jako puno vremena," kaže Madisch.

Njegov savjetnik nije znao zašto pokus ne uspijeva. Nitko drugi u čitavom laboratoriju nije se bavio tim pitanjem, niti mu je itko od njegovih prijatelja znanstvenika mogao pomoći.

"Bio sam frustriran. Rekao sam, mora postojati nešto online, na webu, kamo ljudi mogu otići, predstaviti se kao znanstvenici, iznijeti podatke o svom istraživanju i o svojim objavljenim radovima,  onda drugi mogu to pretraživatikad im treba," kaže Madisch.

I tako je Madischu pala na pamet ideja o društvenoj mreži za znanstvenike. Poput Facebooka, ali s mnogo ozbiljnijom misijom: platforma na webu gdje bi se znanstvenici mogli međusobno kontaktirati, razmijeniti mišljenja o najboljim metodama rada, kao i informacije o svom radu koje se ne objave ne završnom radu.

Madisch je tu ideju zamislio kao pomagalo koje bi znanstvenike učinilo produktivnijima. Zamislio je i naziv mreže: ResearchGate: "Moj je cilj da osvojim Nobelovu nagradu. U to ozbiljno vjerujem. Mislim da će ResearchGate ubrzati istraživanja na svim različitim poljima, da će u budućnosti značajno promijeniti brzinu znanosti. Definitivno vjerujem da bi ResearchGate jednog dana za to mogao osvojiti Nobelovu nagradu."

Velika ideja dobro zvuči investitorima. ResearchGate je dobio financijsku podršku od jednog od bivših direktora Facebooka i iste investitorske kompanije koja je financirala Twitter. Dosad, 900 tisuća ljudi se uključilo u članstvo.

Među njima je i Caroline Moore-Kochlacs, koja se ulogirava iz svoje radne sobe na Sveučilištu Boston. Njezin profil pokazuje njezinu fotografiju, njeno polje rada - neuroznanost -, imenuje njezinog savjetnika za doktorat, te objavljene radove.

ResearchGate joj se sviđa jer može pitati - kako kaže - opskurna pitanja o algoritmima ili koji reagens da koristi u nekoj kemijskoj reakciji. Isto tako može saznati koja se istraživanja vode u kojim laboratorijima prije nego što oni objave o tome radove: "Znanstvena literatura je postala toliko ogromna da je stvarno nemoguće proći kroz sve u vlastitom polju istraživanja. Ljudi stvarno trebaju čuti neke stvari izravno od drugih ljudi."

No, nisu svi korisnici ResearchGatea zadovoljni s tom mrežom. "Stvarno ne vidim u tome nikakvu korist," kaže Kim Bertrand, epidemiološkinja u Školi javnog zdravlja Sveučilišta Harvard: "Dolaze mi email poruke s, recimo, ovakvim sadržajem: 'Poštovani, radim dizertaciju iz javnog zdravstva. Imate li neke sugestije? Čekam vaš savjet.' Meni stvarno ne trebaju takvi znanstveni kontakti."

Bertrand kaže da se pridružila ResearchGateu na sugestiju jednog kolege, ali je ubrzo ustanovila da je čisto zadovoljna sa svojom vlastitom - ne internetskom nego stvarnom! - mrežom kolega i savjetnika.

Osnivač ResearchGatea Ijad Madisch kaže da mu je jasno da će se sajt pokazati vrijednim jedino ako ga znanstvenici budu koristili da jedni drugima pomognu. Ako se to zaista i pokaže nezamjenjivom društvenom mrežom za znanstvenike, kao što se on nada, onda će on sam sigurno dati veći doprinos znanosti nego što bi ikad mogao kao usamljeni znanstveni istraživač.(žc) 

Predsjednik Barack Obama objavio je da je najtraženiji terorist na svijetu Osama bin Laden  ubijen jučer u akciji američkih  specijalaca duboko unutar Pakistana.  Američki predsjednik objavio je ovo priopćenje u Bijeloj kući oko 6 sati ujutro po srednjeeuropskom vremenu. Do ovog dolazi skoro deset godina nakon terorističkih napada al-Qaide na Sjedinjene Države 11. rujna 2001. godine.

U akciji, koja se temeljila na pouzdanim obavještajnim informacijama, bin Laden je ubijen u jednoj vili pokraj Islamabada, a Sjedinjene Države su u posjedu njegova tijela. Upravo zahvaljujući analizi DNK potvrđen je identitet vođe terorističke organizacije al-Qaide, za Ameriku najtraženijeg terorista koji je stajao iza čitavog niza terorističkih napada, među njima i onih od 11. rujna 2001. na New York i Washington, u kojima je poginulo gotovo skoro tri tisuće ljudi.

Sjedinjene Države pokušavale su uhvatiti ovog saudijskog terorističkog vođu cijelo to vrijeme. Predsjednik Obama je u svom sinoćnjem priopćenju rekao da bin Laden nije bio muslimanski čelnik, već "masovni ubojica muslimana".  U kratkoj izjavi američki predsjednik je napomenuo da je Osama bin Laden uhićen uz pomoć pakistanske obavještajne službe.

Na prve informacije o ovom događaju  građani su se počeli okupljati ispred Bijele kuće, usklikujući 'USA, USA.'

Mnogi vlasnici iPhonea ili iPada nisu niti svjesni ove funkcije. Njihovi statusni simboli ih naime mjesecima prate u svakom koraku i to pomno bilježe na svojim karticama. Mnogima se sledila krv u žilama nakon što su informatičari Alasdair Allan i Pete Warden na jednoj konferenciji u Kaliforniji otkrili topografske podatke koje nosi svaki iPhone i iPad i koji se daju očitati na svakom računalu. Još je uznemiravajući podatak da se ti podaci daju neometano skinuti s mobilnog komunikatora i to potpuno nezaštićeni.

Besplatni profil kretanja

Britanski informatičari Allan i Warden razvili su program koji pohranjene podatke pretvara u vidljive karte kretanja vlasnika iPhona i iPada i to u razdoblju od nekoliko mjeseci.  Problem je u tomu što vlasnici prijenosnih komunikacijskih uređaja nisu bili obaviješteni o skrivenoj funkciji svojih aparata. "Pohranjivanje podataka mjesta boravka bez da to vlasnici znaju, njemački zakoni ne dozvoljavaju posebice ako se zna da ti podaci nisu potrebni za neku od funkcija uređaja", smatra Peter Schaar, povjerenik njemačke vlade za zaštitu podataka građana. Schaar smatra da bi Apple po hitnom postupku trebao promijeniti ovu praksu.

Bavarski ured za zaštitu podataka, koji je u Njemačkoj zadužen za tvrtku Apple, zatražio je od američke tvrtke da se u najkraćem mogućem roku očituje o skandalu. "Ako je istina to što piše tisak, onda je jako problematično da korisnici o tomu nisu bili obavješteni. Mogu zamisliti da se korisnici osjećaju neugodno nakon ove vijesti", rekao je šef bavarskog ureda Thomas Kranig. Telekomunikacijske kompanije također pohranjuju podatke o mjestima boravka ali se oni birišu nakon najkraćeg razdoblja i prije svega nisu tako lako dostupni.

Autor: N. Kreizer (dpa, dapd)

Odg. ur.: Željka Telišman

Zuckerberg je na otvaranju otkrio kako ovaj centar koristi 38 posto manje energije za obavljanje istog posla koji obavljaju ostale tvrtkine poslovnice. Zgrada slovi kao energetski najučinkovitija zgrada na svijetu, a sadrži impresivan i inovativan sustav za hlađenje prilagođen jedinstvenim klimatskim karakteristikama u središtu Oregona, piše Business.hr.

Centar koristi najnoviju tehnologiju za uštedu energije, poput one koja toplinu iz servera 'reciklira' i koristi ju za grijanje prostorija tijekom hladnih mjeseci.

Inače, serveri koji se nalaze unutar ovog centra su 'kralježnica' internet usluga koje pružaju mreže poput Facebooka. U njima se pohranjuju i prenose milijarde statusa, linkova i fotografija koje korisnici na Facebooku objavljuju svaki dan.

 

Njemačko pravosuđe već za petak (15.4.) najavilo je izricanje presude najpoznatijem akteru afere oko nogometnih manipulacija. Ante Šapina, Hrvat iz Berlina, visinu kazne će saznati krajem tjedna, potvrdio je sud u Bochumu.

Iznenađujuće naglo okončavanje procesa, za koji su mnogi vjerovali da će biti dug i kompliciran, može se objasniti samo sveobuhvatnim iskazom 35-godišnjaka. Šapina je tijekom procesa priznao plaćanje mita igračima, sucima i jednom visokorangiranom dužnosniku UEFA-a (Europska nogometna federacija).

Sud će tijekom ovog tjedna optuženom Šapini postaviti još nekoliko pitanja, te će pokušati izračunati kolika je šteta nastala namještaljkama "kralja kladioničarske mafije". "I time ćemo okončati raspravu o dokazima", potvrdio je nadležni sudac Wolfgang Mittrup.

Proces protiv Šapine, kojeg su neki označili šefom kriminalne skupine (što je on demantirao) bliži se dakle kraju, no suđenje petorici suoptuženika se nastavlja. Među njima su još dva muškarca hrvatskog podrijetla, Marijo C. i Ivan P. Oni još nisu dali iskaz tijekom suđenja, odnosno nisu još reagirali na prigovore optužbe.

Nova kazna dvostruko veća od stare?

Šapina je u pritvoru od studenog 2009. On je već jednom (2005. godine) bio osuđen na zatvorsku kaznu od dvije godine i jedanest mjeseci zbog manipulacija u nogometu. Zajedno s bundesligaškim sucem Robertom Hoyzerom on je tada skrivio najveću aferu u povijesti Bundeslige. Ovaj put njemački Hrvat, kako se procjenjuje, mogao bi biti kažnjen s dvostruko većom kaznom.

Dan prije izricanja očekivane presude Šapini, u Bochumu će biti okončan i jedan paralelni proces članovima kladioničarske mafije. Na optuženičkoj klupi nalaze se četvorica muškaraca, proces je počeo u listopadu 2010.

Šapina je tijekom saslušanja u ponedjeljak (11.4.) priznao između ostalog podmićivanje UEFA-inog dužnosnika iz Slovačke, Jozefa Marka. Bivši član Sudačke komisije UEFA-e od Šapininog kompanjona Marija C. dobio je 50.000 eura. Marko se trebao pobrinuti da bosansko-hercegovački sudac Novo Panić bude prebačen u višu skupinu sudaca, kako bi mogao dijeliti pravdu i u važnijim međunarodnim utakmicama.

Panić je naime bio na platnoj listi Šapine i kolega. On je dobio primjerice 40.000 eura kako bi namjestio rezultat kvalifikacijske utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010., radilo se o srazu Liechtensteina i Finske (1:1). Panić se, kako j glasio nalog kladioničarske mafije, pobrinuo da u drugom poluvremenu padnu dva gola. "Dosudio je tada sumnjiv penal, a kratko nakon toga pao je i drugi gol", izjavio je Šapina u Bochumu govoreći o suradnji s Panićem.

Marko još uvijek nije kažnjen zbog kontakata s kriminalnom skupinom, a Panića je UEFA doživotno suspendirala.

Kako je funkcionirao sustav namještaljki?

Tijekom saslušanja Šapina je otkrio i nekoliko zanimljivih detalja o načinu na koji je funkcionirao sustav namještaljki. Najviše novca je, po osobnom priznanju, zaradio na manipulaciji susreta u Austriji i Švicarskoj. Čak pola milijuna eura "čiste" dobiti zabilježio je na srazu drugoligaša TSV Hartberga i Red Bull Juniorsa iz Salzburga (0:7), u toj su utakmici trojica, četvorica igrača Hartberga bili podmićeni.

Zanimljivo je bilo i čuti kako manipulacije funkcioniraju u Turskoj. Tamo je naime Iddaa (jedina legalna kladionica u zemlji) ujedno i sponzor nekoliko klubova. Iddaa, kaže Šapina, često se zna umiješati u kreiranje rezultata turskih klubova, ukoliko stvarno stanje na terenu ne odgovara toj firmi.

"Jednom je na poluvremenu rezultat glasio 3:0, i tada su nazvana oba trenera, njima je rečeno da utakmica mora završiti remijem. Susret je okončan rezultatom 3:3", kazao je njemački Hrvat.

Proces protiv Šapine i ostalih bit će nastavljen u srijedu. Marijo C. i Ivan P. najavili su davanje izjava o svojoj ulozi u "najvećem skandalu u europskom nogometu".

Autor: S. Matić (dpa/sid)

Odg. ur.: Z. Arbutina

Znanstvenici u Brazilu pretvaraju voćna vlakna u automobilske dijelove. Na nedavnom sastanku Američke kemijske udruge znanstvenici su predstavili svoj rad na sljedećoj generaciji automobilskih dijelova napravljenih od prirodnih vlakana banana, ananasa i drugog tropskog voća. Ti dijelovi ne sadrže nikakav naftni nusproizvod već se radi o takozvanoj bio-plastici.

Laboratorij koji Alcides Leao vodi pri Državnom sveučilištu Sao Paula vidi vrijednost u onome što drugi smatraju otpadnim materijalom, a to su biljna vlakna: "Izdvajamo vlakna iz lišća ili debla, a potom odvajamo celulozu od drugih biljnih komponenti. Celuloza je ključna sirovina."

Mješavina celuloze koristi se za pravljenje bio-plastike za automobilske dijelove. Ova ideja postoji s početka devedesetih, a propagirala ju je Toyota. Ono što je novo u laboratoriju u Sao Paolu jest obim materijala na kojem se radi. Listovi i peteljke banana, ananasa i drugog voća s tvrdom korom stavljaju se u napravu koja podsjeća na pretis-lonac. Dodaju se kemikalije, a rezultat je fini materijal koji podsjeća na puder: "Mi koristimo proces koji vrlo sliči proizvodnji papira iz celuloze. Ponavljamo proces više puta. U mogućnosti smo ići s mikro-razine na nano-razinu."

Leao govori o proizvodnji na razini molekula.  Proces je skup, ali se s manje od pola-kilograma nano-celuloze može dobiti 45 kilograma super-čvrstog laganog plastičnog materijala. Takva plastika 30 posto je lakša, do četiri puta čvršća od normalne plastike, a svojim karakteristikama odgovara ugljičnim i  optičkim vlaknima. Leao kaže da ovakvi materijali čine auto trajnijim i ekološki prihvatljivijim dijelom i zbog manje potrošnje goriva: "Prije smo imali 50 posto nerazgradljivu plastiku temeljenu na nafti. Sada imamo sto posto razgradljivi i ekološki prihvatljivi materijal."

Ovakva plastika ima i druge prednosti pred konvencionalnom plastikom, uključujući veću otpornost na štetu od visokih temperatura, vode i prolivenog benzina. Leao kaže da se automobilski dijelovi od ovog materijala mogu naći na tržištu u roku od dvije godine. On također predviđa da bi ovakva plastika jednog dana mogla zamijeniti čelik i aluminij.

Svjetska zdravstvena organizacija poziva na pojačanje međunarodnih napora po pitanju bakterija rezistentnih na antibiotike, koje predstavljaju rastuću opasnost po javno zdravlje, posebice u bolnicama.

Bolnica Dobri Samaritanac, u Kaliforniji, ima neugodno iskustvo s rezistencijom bakterija na antibiotike.

"Zastrašujuća stvar u vezi s tim slučajevima je da se radi o bakteriji koja je uobičajena, ali odjednom razvije otpornost na većinu ili sve antibiotike koje imamo." Dr. Andrew Fishmann govori o bakteriji nazvanoj karbapenem-rezistentna Klebsiella pneumoniae – skraćeno CRKP – koja je inficirala više od 350 uglavnom starijih pacijenata u Kaliforniji, u razdoblju od lipnja do prosinca prošle godine. Četrdeset posto tih pacijenata je umrlo za manje od mjesec dana od zaraze.

Spomenuta Klebsiella rezistentna je ne samo na antibiotik karbapenem nego i na sve druge dostupne antimikrobne lijekove. Isti je soj bakterije zabilježen u još 35 američkih saveznih država, ali je izazvao zaraze i u Argentini i Brazilu, s 15 umrlih među oboljelima.

Ta Klebsiella samo je jedan soj u rastućem broju bakterija koje razvijaju otpornost prema arsenalu lijekova koji ljudima stoji na raspolaganju. Efikasnost tog arsenala, upozoravaju stručnjaci, vrlo brzo opada zbog naširoko rasprostranjene uporabe – ali i zlouporabe! – antibiotika.

"Antimikrobna rezistencija povećava se svugdje u svijetu ne samo za neke određene antibiotike, nego za sve antibiotike, u svim bolestima, te ne samo za ljude nego i kod antibiotika koji se koriste kod životinja. Govorimo o tuberkulozi, malariji, HIV-u, ali i bolestima poput upale pluća, proljeva … antimikrobna rezistencija se vidi diljem čitavog spektra bolesti," kaže dr. Marcos Espinal, koji je u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zadužen za zdravstveni monitoring, te prevenciju i kontrolu bolesti. Trenutno, on vodi kampanju zdravstvenog prosvjećivanja pacijenata, onih koji im pružaju skrb, te javnosti općenito, o širenju antimikrobne rezistencije na oba američka kontinenta.

Naglašavajući težinu tog problema – ne samo u Amerikama, nego diljem svijeta -, Svjetska zdravstvena organizacija je pitanje rezistencije bakterija na antibiotike postavila kao vodeći motiv obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja, 7. travnja. Ova agencija UN-a želi da međunarodna zajednica pojača napore u identificiranju i borbi protiv tih opasnih novih sojeva mikroba. Poruka je alarmirajuća: čak i najjači antibiotici mogu se pokazati neučinkoviti protiv tih super-bakterija.

Bolnice su najčešća mjesta gdje se pojavljuju rezistentni sojevi mikroba, ali se oni mogu vrlo brzo proširiti i u okolne zajednice, a potom i dalje. Dr. Espinal kaže da mnogo puta te infekcije ne budu prepoznate jer je za detekciju potencijalno smrtonosnih super-bakterija potrebna sofisticiranija oprema i metodologija: "Ponekad dolazi do takvih infekcija, a da one ne budu uopće prepoznate. Uvijek postoji i problem prijave takvih infekcija, posebice u zemljama ograničenih sredstava za javno zdravstvo. A, s ograničenim sredstvima, te zemlje nemaju ni neophodnu dijagnostičku opremu, niti laboratorije potrebne za dijagnostiku super-bakterija."

U današnjem dobro povezanom svijetu, s milijunima putnika koji dnevno putuju po svim kutcima Zemlje, bakterije se mogu proširiti brže nego ikad ranije. Javnozdravstveni stručnjaci pozivaju na mnogo striktniji monitoring bolesti, bolju kontrolu nad pacijentima, te uspostavu posebnih odbora u bolnicama koji bi nadgledali primjenu znatno rigoroznijih higijenskih i sanitarnih standarda. Liječnici kažu da češće pranje ruku, prostorije za izolaciju pacijenata i značajno selektivnija primjena antibiotika mogu zaustaviti širenje super-bakterija.

Stručnjaci se slažu da svijetu treba novi razred antibiotika da bi porazili rezistentne mikrobe. Ali, oni upozoravaju da i liječnici i pacijenti moraju naučiti da nova farmakološka oružja koriste mnogo pažljivije nego ranije. Dr. Espinal kaže da će novi antibiotici pomoći u izliječenju zaraženih pacijenata, ali, bez promjene medicinske prakse, oni neće riješiti problem antimikrobne rezistencije.

Često se smatra da srčani infarkt uglavnom pogađa muškarce. No, ta bolest ne diskriminira, te je Američka udruga za srce objavila nove smjernice za prevenciju srčanog infarkta ciljane specifično na žene.

Srčani infarkt je najveći ubojica i muškaraca i žena u svijetu. Očekuje se da će to i ostati još desetljećima, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije.

Doktorica Lori Mosca – koja je vodila radnu skupinu za izradu smjernica – kaže da postoje načini na koje žene mogu smanjiti rizik od te bolesti: "Na sreću, srčani infarkt se u velikoj mjeri može spriječiti. Ustvari, kontrola glavnih rizičnih faktora, kako se pokazalo, smanjila je stopu umiranja od srčanog infarkta na pola u posljednja dva desetljeća."

Smjernice prevencije – koje su prvi puta objavljene prije desetak godina – ustvari su dizajnirane s ciljem pomaganja liječnicima u savjetovanju njihovih pacijenata. No, ove godine, po prvi put, revidirane smjernice su napisane jezikom koji je bliži laicima. Smjernice promiču smanjenje rizika od srčanog infarkta prestankom pušenja, povećanjem tjelesne aktivnosti, te jedenjem voća i povrća, među ostalim faktorima načina života. Također se govori o aspirinu i lijekovima koji smanjuju kolesterol, uz objašnjenje kada su oni najučinkovitiji.

Premda je smjernice objavila Američka udruga za srce, Mosca kaže da se one odnose na žene bilo gdje u svijetu: "Znanstveni temelji na kojima počivaju smjernice stečeni su diljem svijeta, tako da smo potpuno uvjereni da se i same smjernice odnose na sve žene, bez obzira u kojoj zemlji žive."

No, stručnjaci koji su razvili smjernice priznaju da bi one možda trebale biti prilagođene regionalnim, odnosno lokalnim resursima i načinu života.

Nove smjernice prevencije srčanog infarkta objavljene su u časopisu „Circulation“.

U sarkrastično intoniranom članku koji je objavio Techeye, navodi se da je Stallman koji ne koristi mobitel "provirio iz svog GNU ašrama" kako bi nas upozorio da su mobiteli "Staljinov san" i sredstvo Big Brothera.

Stallman je rekao da neće nositi uređaj za praćenje koji u svako vrijeme bilježi njegovu lokaciju te da neće nositi uređaj za nadzor koji u svakom trenutku može biti iskorišten za prisluškivanje.

FOTO: Wikipedia / Richard Stallman

Ipak, priznaje da je Android jedan od najvećih uspjeha open source pokreta. Ipak, to nije Googleova verzija Androida, već verzije mobilnih operativnih sustava "trećih strana" (third-party) u kojima nema vlasničkog softvera.

Premda se Android distribuira pod slobodnom (besplatnom) softverskom licencom, Stallman napominje da proizvođači mogu isporučivati uređaje s ne-slobodnim egzekutabilnim procedurama (fajlovima) koje korisnici ne mogu zamijeniti "jer u samom telefonu postoji uređaj koji provjerava je li softver promijenjen" i koji neće dopustiti da se modificirane egzekutabilne procedure izvrše.

Stallman to naziva "tivoizacijom" (tivoization) budući da i TiVO koristi besplatan softver, ali hardverska ograničenja spriječavaju da se on mijenja.

Stallman čvrsto vjeruje da nas samo slobodan softver može spasiti od naše tehnologije, bilo da je on ugrađen u mobitele, računala, tablete ili bilo koji drugi uređaj.

Pod "free software" ne misli se na cijenu tog softvera, već na mogućnost da ga drugi korisnici slobodno koriste, modificiraju i distribuiraju po svojoj želji.

Nesreće u tri japanske nuklearke navele su zemlje diljem svijeta da preispitaju sigurnosne mjere u vlastitim objektima te vrste te razmotre već usvojene planove o gradnji novih nuklearnih centrala.

Njemačka kancelarka Angela Merkel najavila je nakon potresa i tsunamija koji su u Japanu oštetili tri nuklearna reaktora, da će Berlin započeti tromjesečnu analizu rada 17 njemačkih nuklearnih centrala.  Ovi su objekti trebali biti zatvoreni do 2021, no vlada kancelarke Merkel prošle je godine najavila da će one biti funkcionalne još barem 12 godina.

"Znamo koliko su naše nuklearke sigurne.  Također, istina je i to da ne možemo ignorirati njihovu važnost.  Jer, mi smo najveća europska ekonomija, a želimo imati i odlučnu ekološku politiku, u vezi klimatskih promjena" - rekla je nedavno kancelarka Merkel.

Švicarska je nakon potresa u Japanu odgodila službeno davanje dozvole za gradnju tri nuklearke – kako bi se sigurnosna problematika još bolje analizirala.  Indija je najavila inspekciju svih svojih nuklearnih postrojenja, kako bi se preispitale sigurnosne mjere u njima.  Kineska je vlada priopćila da je Peking odlučan 'naučiti lekcije iz Japana', ali je također rečeno da se neće mijenjati tamošnji planovi o gradnji novih nuklearnih centrala.

Stručnjaci očekuju da će nesreće u japanskim nuklearnim centralama, do kojih je došlo nakon prošlotjednog razornog potresa, utjecati na – kako su rekli – 'renesansu nuklearne energije', koja je očita posljednjih godina.  Procjenjuje se da se u ovom trenutku – najviše u Aziji – gradi ili se planira gradnja 155 nuklearki.

Direktor Agencije Ujedinjenih naroda za nuklearnu energiju Yukija Amano međutim smatra da je prerano za prognoze o utjecaju krize u Japanu na ovu industrijsku granu: "Po mom mišljenju, ovdje se ne radi o nesreći koja bi bila rezultat pogreške u projektiranju centrala ili ljudske greške.  Radi se o prirodnoj katastrofi bez presedana."

Amano je naglasio da situacija u Japanu ne može negirati činjenicu da svijet treba stabilan izvor čiste energije, kako bi se ublažile klimatske promjene.

No, australska premijerka Julia Gillard izjavila je da njezina zemlja ima dovoljne alternativne izvore te da joj nije potrebna nuklearna energija.  U Sjedinjenim Državama nuklearka nije izgrađena od 1979., kada se dogodila nesreća u jednoj nuklearki u Pennsylvaniji.

Zamjenik američkog ministra energetike Daniel Poneman izjavio je da postojeće nuklearke zadovoljavaju petinu američkih energetskih potreba. One su – dodao je Poneman – sastavni dio američke orijentacije prema čistim izvorima energije: "Smatramo da će nuklearna energija i u budućnosti imati važno mjesto u orijentaciji koja izbjegava emisiju ugljičnog dioksida.  Ali, budite sigurni da ćemo sigurnost nuklearnih centrala smatrati svojim glavnim prioritetom."

Predsjednik Barack Obama je na početku svog mandata najavio orijentaciju na nuklearnu energiju.  Administracija je – barem do sada – bila spremna zajamčiti milijarde dolara kao polog zajmovima za gradnju novih nuklearki.

Međutim, Ellen Vancko iz ne-vladine znanstvene udruge Union of Concerned Scientists smatra da će problemi s nuklearkama u Japanu samo pogoršati izglede da se nove centrale grade u Americi: "Nuklearni je sektor u Americi imao velikih problema i prije potresa i tsunamija u Japanu.  Gradnja tih centrala je sve skuplja.  Za tu vrstu energije ima sve manje interesa, jer je prirodni plin razmjerno jeftin."

Ellen Vancko očekuje da će nesreće u japanskim nuklearnim centralama navesti američke vlasti da u svim takvim postrojenjima u Sjedinjenim Državama provedu nove sigurnosne provjere.

Gubitak tih kostiju omogućio je muškarcima da uživaju u dužem snošaju za razliku od drugih primata koji ih još uvijek imaju, a znanstvenici pretpostavljaju da je to jedan od evolucijskih faktora koji je doveo do monogamije.

Dr. David Kingsley sa sveučilišta Stanford u Kaliforniji i njegov tim pronašli su dio DNK izbrisan iz ljudskog genoma, a koji je bio odgovoran za košćice u penisu, kao i za brkove sa senzorima.
 

Riječ je zapravo o okoštalom spužvastom tkivu penisa, koje se danas kod muškaraca pojavljuje samo u slučaju rijetkih nasljednih bolesti.

Njihova studija, objavljena u časopisu Nature, ide u prilog pretpostavci da geni koji kontroliraju aktivnost drugih gena uvelike utječu na faktore koji ljude čine znatno drugačijim od drugih sisavaca.
 

Uspoređivali čimpanze i ljude

Istraživački tim je usporedio genetski kod ljudi s onim čimpanza i drugih sisavaca. Otkrili su 510 segmenata DNK koji su prisutni kod čimpanza i drugih sisavaca, ali kod ljudi ih nema. Većina njih su bili regulatorni geni, genetski okidači koji povećavaju ili smanjuju volumen susjednih gena.

Potom su napravili kompjutersku analizu kako bi identificirali segmente DNK koji su grupirani oko određenih gena.

"Vidjeli smo više promjena nego bi očekivali u blizini gena koji su povezani sa steroidnim hormonima", kaže dr. Kingsley.

Veći broj izbrisanih dijelova pojavio se i pored gena povezanih s razvojem mozga, a znanstvenici smatraju da su upravo ti geni zaslužni za razvoj i rast mozga kod ljudi.

Promjene nastale još prije 800.000 godina?

Te promjene mogle bi biti povezane i s reproduktivnim potrebama ljudi, koji rađaju djecu s većim mozgom, pa su bila potrebna dva roditelja za brigu oko djeteta, bar dok ono ne stane na svoje noge.

"Povezivanje u parove je nužno ako pokušavate odgojiti potpuno bespomoćnog potomka", smatra dr. Kingsley.

Njegov tim, osim evolucijskih razlika, pokušat će otkriti zašto su ljudi podložniji nekim bolestima, poput raka, HIV-a, Alzheimera, Parkinsona i artritisa.

Izbrisani dijelovi DNK pronađeni su i kod neandertalaca, što sugerira da su se ove promjene dogodile prije 800.000 godina, piše Daily Mail.

Njemački ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg danas (1.3.) se javnosti obratio petominutnom konferencijom za novinare nakon što je obavijesto kancelarku Angelu Merkel da se povlači sa svih svojih političkih dužnosti. “Ovo je najbolniji korak u mom životu”, poručio je ministar i naglasio da ostavku ne podnosi samo zbog pogrešne doktorske disertacije. Guttenberg smatra da više ne može ispunjavati visoke zahtjeve. To se odnosi na najveću predstojeću vojnu reformu u povijesti Njemačke i odgovornost koju snosi za živote vojnika, angažiranih u međunarodnim misijama, objašnjava Guttenberg.

"Ako se preko leđa vojnika sve vrti oko moje osobe, ja za to više ne mogu biti odgovoran. Zato se povlačim iz svoje službe, iz vojske, iz znanosti i stranke koja bi zbog mene mogla snositi štetu. Snosim posljedice koje bi tražio i koje sam tražio i od svojih suradnika."

"Dostigao sam granice svoje snage"

Ministar u ostavci je precizirao da se pažnja medija i javnosti posljednjih dana usredotočila samo na njega i njegovu doktorsku disertaciju. Pri tome je u drugi plan stavljeno, na primjer, ubojstvo i ranjavanje 13 njemačkih vojnika, komentirao je Guttenberg. Zbog toga je i donio odluku, kaže, da svoju ostavku podnese tek nakon što tri ubijena vojnika budu dostojanstveno sahranjena. On je rekao da su velika medijska pažnja i političke rasprave ostavile traga na njemu i njegovoj obitelji. Zato će se sada, najavio je, posvetiti razjašnjenju otvorenih pitanja koja se odnose na njegovu doktorsku disertaciju.

"Poznato mi je da mehanizmi u političkom i medijskom svijetu mogu biti uništivi. Onaj tko se odluči za politiku, ne može očekivati sažaljenje i ja ga ni ne očekujem. Možda će neki reći da Guttenberg nije dorastao snazi politike. To može biti točno, a i ne mora! Svojim političkim protivnicima dajem za pravo kada kažu da nisam imenovan za "ministra samoobrane", već ministra obrane. Na kraju, izgovorit ću rečenicu koja zvuči pomalo neobično za jednog političara: bio sam uvijek spreman na borbu, ali dostigao sam granice svoje snage", naglasio je Karl-Theodor zu Guttenberg.

Autorica: Selma Filipović

Odg. ured: A. Jung-Grimm

Odvjetnik Jeff Parmet, koji vozi Chevy Volt, voli što od prosinca - kada je kupio novi auto - nije potrošio niti dolara na benzin

Amerikanci koje smeta sve skuplji benzin i ispuštanja štetnih plinova u atmosferu sve češće kupuju automobile na struju koji troše manje goriva i manje zagađuju. Kako javlja Rosanne Skirble, proizvođači automobila odgovaraju na rastući interes kupaca širokim spektrom vozila na električni pogon.

U govoru o stanju nacije predsjednik Obama je pozvao automobilsku industriju da se preorijentira na električna vozila: "S dodatnim istraživanjima i poticajima možemo se osloboditi naše ovisnosti o fosilnim gorivima te da postanemo prva zemlja koja će imati milijun električnih automobila na cestama do 2015. godine."

Ovakva poruka čula se i u izložbenim prostorima nedavno održanog  sajma automobila u Washingtonu. Među nizom automobila domaće i strane proizvodnje  bilo je dosta automobila s malim zagađivanjem poput Forda Focusa na baterije koji je dobio i posebno priznanje, titulu automobila najprihvatljivijeg po okoliš za 2011. godinu.

Urednik „Green Car Journala“, automobilističkog časopisa specijaliziranog upravo za ovakva vozila, Ron Cogan, pohvalio je Ford za redizajn svog Focusa u električni automobil: "Radi se o prvoklasnoj tehnologiji. Baterije se trebaju puniti tri do četiri sata što je znatno kraće nego kod konkurencije."

Još jedan automobil kojeg hvale je Chevy Volt, električni automobil General Motorsa koji je predstavljen kao koncept 2007. godine. General Motors nada se da će do kraja ove godine na cestama biti deset tisuća ovih automobila, a još 45 tisuća 2012. godine.

"Ovaj automobil nudi u osnovi ono što bi svaki električni automobil trebao imati, motor na unutarnje sagorijevanje koji također stvara napon kako bi se mogla nastaviti vožnja" - kaže Ron Cogan.

Jeff Parmet, odvjetnik iz Marylanda, kaže da od prosinca, kad je kupio svoj Chevy Volt, nije u njega ulio ni kap benzina: "Ima još dosta ljudi koji ne razumiju što su električni automobili i kakvo je iskustvo imati ih. Ovaj automobil pruža užitak ne samo u vožnji. On je dobar i zato što ne kupujete benzin, što je i bio moj cilj."

Jeff Parmet puni svoj Chevy Volt u garaži putem posebnog punjača baterije. S jednim punjenjem baterije Volt prelazi 65 kilometara, a kad se napon smanji uključuje se motor na unutarnje sagorijevanje koji puni bateriju. Na taj način Volt može prijeći do 480 kilometara. Jeff Parmet je pun pohvala: "Ovo je iznimno tehnološko postignuće. Ovaj automobil rapidno ubrzava, odlično se kontrolira i dobro se drži u krivinama. Sve čestitke Chevroletu na ovom automobilu. Ja sam oduševljen."

Jeff Parmet vjeruje da su Amerikanci spremni za ovakve, ekološki čiste automobile. Kako se diljem zemlje budu otvarale postaje za punjenje automobilskih baterija, Jeff Parmet vjeruje da će doći do pada cijene ovakvih automobila te da će ih sve više biti na američkim auto-cestama.

U današnjem užurbanom svijetu ljudi komuniciraju na više načina nego ikad prije: e-mail i tekst porukama, putem Facebooka, Twittera i ostalih društvenih medija. Stručnjaci za odnose među ljudima kažu da takva povezivanja mogu pomoći u rasplamsavanju strasti te da su već promijenila način na koji se parovi upoznaju, sastaju i zaljubljuju. Pa ipak, tehnologija može biti i uzrok odljubljivanja.

Digitalne veze promijenile su način na koji se ostvaruju ljubavne veze. To su nedavno zaključile dvije mlade i slobodne djevojke iz New Yorka:

"Kao prvo, puno smo slobodnije što se tiče koketiranja. A tekstiranje ili korištenje interneta putem mobitela može vam pomoći da isplanirate savršen večernji izlazak."

Njih dvije strastveno su se bacile na istraživanje svakojakih mogućnosti slanja tekstovnih poruka, a nakon toga objavile su knjigu o tome kako digitalnim vezama najbolje doći do ljubavi. Debra Goldstein i Olivia Baniuszevicz nazvale su svoju knjigu Flirtexting, a njen podnaslov glasi How to Text Your Way into His Heart, “Kako tekstiranjem doći do njegovog srca.” Putem intervjua otkrile su što ljudi općenito misle o “flert-tekstiranju.”

"To je postao vrlo praktičan način povezivanja ljudi u današnjem užurbanom svijetu. Osim toga, koketiranjem kroz slanje tekst poruka eliminira se faktor stidljivosti: ono nas čini puno otvorenijima da kažemo ono što se inače ne bi usudili reći da kad bi se s nekim našli osobno. A ako ste u vezi s nekim tko je geografski udaljen, tekstiranje vam pomaže u održavanju kontakta," kaže Olivia Baniuszevicz.

Bračni savjetnik David Coleman slaže se s tom tvrdnjom, no samo do određene mjere:

"Ipak – čak i uz sprave poput Skypea ili I-chata, tekstiranja i mobilnih telefona – veze na daljinu često ne uspiju. Zbog čega? Zato što nam zaista nedostaje fizička prisutnost te osobe. Naravno, nju možemo vidjeti na ekranu, i ona nas. Na taj način možemo održavati odnos do određene mjere, no prije ili kasnije, ako ne možemo biti fizički zajedno, veza će se prekinuti."

Coleman kaže da je tehnologija iz korijena promijenila način na koji se danas ljudi upoznaju i sastaju. Prije nego čak i počnu komunicirati, kaže on, mogu saznati sve i svašta jedni o drugima putem Googlea, Facebooka, LinkedIna, Twittera…Sastanci ‘na slijepo’ stvar su prošlosti. No, zbog toga bi, kako kaže, ljudi danas morali biti oprezni pri stvaranju svog imidža na internetu. Jer, ponekad se nađu provokativne informacije ili fotografije.

Coleman nadalje korisnicima društvenih medija savjetuje da nikad ne objavljuju svoju kućnu adresu, jer nikad ne možete znati kakve su namjere onog tko čita vaš profil. Ljubavnici bi, kaže on, također trebali biti svjesni da e-mail i tekst poruke mogu biti dvosjekli mač:

"Recimo, ako ja osobi s kojom ne želim više biti u vezi pošaljem tekst poruku da prekidam s njom, ona će moći čitati tu poruku nebrojeno puta. A što je više čita, bit će više gnjevna ili frustrirana. No, vrijedi i suprotno: poruku koja bi mogla reći “volim te” primatelj, ako hoće, može pročitati 50 puta. Efekt je onda sasvim suprotan. To je rezultat korištenja društvenih medija."

Imajući to na umu, autorice knjige Flirtexting sastavile su listu onoga što je dozvoljeno i onoga što nije, pri slanju tekst poruka:

"Ako od nekoga dobijete tekst poruku, ne morate na nju odgovoriti odmah. Zapravo, iz naših intervjua zaključujemo da dečki mogu puno reći o djevojci s obzirom na vrijeme koje joj je potrebno za odgovor. Također – što se tiče korištenja kratica: ako ne želite ići na spoj, koristite ih. U protivnom, ispisujte cijele riječi. S druge strane, nemojte pretjerivati s brojem poruka. Ne želite od tekst poruka stvoriti maraton. I još nešto: održavajte ravnotežu između tekstiranja, Facebooka i Twittera – pri uspostavljanju kontakta s osobom do koje vam je stalo koristite sve načine komuniciranja umjereno."

No, usprkos svim pogodnostima slanja tekst poruka, Debra Goldstein i Olivia Baniuszevicz kažu da pisanje ljubavnog pisma ili slanje čestitke s ljubavnom pjesmom daje modernoj vezi poseban ‘štih’ s kojim se poruka na Facebooku jednostavno ne može mjeriti.

Bolnice mogu biti vrlo opasna mjesta. Odlazimo u njih da bismo ozdravili, ali ponekad ljudi obole ili čak umru od zaraze koju dobiju u bolnici. Prema jednoj novoj studiji, jednostavna i jeftina primjena mjera kontrole kvalitete medicinske skrbi spašava živote.

Profesor Peter Pronovost, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Johns Hopkins, među prvima je zagovarao korištenje bolničkih lista provjere za smanjenje infekcija. On i njegovi kolege počeli su s popisom od oko 90 preporuka američkog Nacionalnog centra za kontrolu i prevenciju bolesti. "Rekli smo: dobro, liječnik u svakodnevnom radu ne može prekontrolirati 90 stvari. Dakle, izaberimo iz tog popisa pet najvažnijih preporuka i osigurajmo da se one uvijek provjere."

Cilj je bio smanjiti broj infekcija vezanih uz centralni venski kateter, cjevčicu koja se drži duže vrijeme na pacijentovoj veni, kako bi mu lijekovi bili davani intravenozno bez potrebe da se svaki put iznova zabada igla u venu. No, centralni venski kateteri uobičajeno su mjesto gdje na bolničkim odjelima intenzivne njege dolazi do teške infekcije. Lista provjere uključuje jednostavne stvari poput pranja ruku i dezinfekcije kože prije postavljanja venskog katetera.

Ranije se već pokazalo da se time stopa inficiranja spušta na gotovo nulu. No, da li se snižena stopa infekcije prenosi i u sniženu stopu smrtnosti? Kako bi odgovorili na to pitanje, Pronovost i njegovi kolege usporedili su podatke o smrtnosti u bolnicama u saveznoj državi Michigan – gdje su korištene liste provjere - s onima u obližnjim državama gdje se one nisu koristile. "Ustanovili smo da je smrtnost među pacijentima u Michiganu bila smanjena za 10 posto u odnosu na 11 drugih susjednih saveznih država" - kaže Peter Pronovost.

Premda se poboljšanje kvalitete medicinske skrbi može postići već i uporabom jednostavne liste provjere, Pronovost naglašava da ono o čemu se stvarno radi je promjena načina rada medicinskog osoblja. Recimo, da liječnici slušaju i sestre, a ne samo obratno. "Velik dio našeg programa bila je promjena kulture rada, jer kad liječnici koriste liste provjere u 25 posto slučajeva oni zaborave jednu ili više stavaka na popisu. Dakle, tražili smo od sestara da surađuju s liječnicima: ako vide da se doktori ne pridržavaju liste, mogu ih natjerati da se vrate i poprave grešku" - kaže Peter Pronovost.

On dodaje da je program poboljšavanja kvalitete medicinske skrbi vrlo jeftin i posebno dobar za bolnice koje oskudijevaju u financiranju. Program je već proveden u Peruu, započet je u Pakistanu, a planira se i u Africi. I svugdje – daje rezultate.

Studija o smanjenju smrtnosti u bolnicama pomoću programa poboljšanja kvaliteta medicinske skrbi, temeljenog na listama provjere, objavljena je u časopisu British Medical Journal.

Znanstvenici američke Nacionalne agencije za istraživanje svemira, NASA-e, nedavno su objavili otkrića brojnih planeta nalik Zemlji među podacima koje je prikupio svemirski teleskop Kepler. Ti su planeti samo neki od više od 1200 mogućih planeta, novootkrivenih u misiji tog teleskopa.

Znanstvenici kažu da je šest novih planeta već potvrđeno, ali da će ih vjerojatno na koncu biti potvrđeno 80 posto. Prije ove najnovije objave, ukupni broj takozvanih egzoplaneta, izvan našeg sunčevog sustava, bio je oko 500. Glavni znanstvenik projekta Kepler, William Borucki kaže da je taj broj dramatično porastao novim podacima iz posve malog dijela neba koji je dosad proučen: "Kepler gleda jednu četiristotinku neba. Kad bismo imali 400 takvih vidnih polja, vidjeli bismo 400 puta više kandidata za status planeta."

Borucki kaže da ga je zapanjio nalaz 68 planeta – još nepotvrđenih! – veličine Zemlje ili manjih, te 54 u zonama mogućeg obitavanja, gdje umjerene temperature dozvoljavaju postojanje tekuće vode. Znanstvenik Jack Lissauer govorio je o još jednom otkriću – sustavu planeta koji orbitiraju blizu zvijezde nazvane Kepler 11. "Kepler 11 je iznenađujuće ravan i kompaktan sustav od šest planeta. Pet unutrašnjih su posebno blizu jedan drugome, nešto što nismo mislili da bi se moglo dogoditi za svijetove te veličine" - rekao je Borucki.

Lissauer kaže da su ti planeti manje gustoće od Zemlje i prevrući za život, ali već sam njihov nalaz natjerat će znanstvenike da revidiraju svoje poglede na nastanak planetarnih sustava. Debra Fischer, astronom Sveučilišta Yale, kaže da amateri-astronomi iz čitavog svijeta pomažu u analizi novih podataka, putem internetskog sajta nazvanog PlanetHunters.org. "Šalju nam pozdrave iz Turske, Rusije, Poljske, Španjolske, Kanarskih otoka, Italije, Brazila, Argentine, Čilea … zemlja za zemljom. To je stvarno nevjerojatno" - rekla je Debra Fischer.

Znanstvenici temelje svoje zaključke o vjerojatnom postojanju planeta djelomično na periodičnom zatamnjenju sjaja zvijezde, koje ukazuje ili na orbitirajuće planete ili na dvojnu zvijezdu. Kažu da je za potvrdu posotjanja nekog planeta potrebno provesti iscrpna promatranja teleskopima na Zemlji. Većina novoobjavljenih planeta, kako izgleda, veličinom nadmašuje Zemlju; bliži su Neptunu ili Jupiteru. No, Fischer kaže da novi nalazi pokazuju da su sustavi s planetima kao što je naš prilično uobičajena pojava.

Danas žali zbog toga. "Imam ubrzane otkucaje srca. To se uvijek događa kada na ulici malo brže hodam", priča ova Francuskinja. Nakon što je počela uzimati tablete za mršavljenje, sve se češće osjećala krajnje iscrpljeno. Lijek je prestala primjenjivati prije dvije godine, no ta je iscrpljenost ostala.

Više od 500 mrtvih

U francusku udrugu za pravnu pomoć žrtvama Mediatora do sada se prijavilo više od 1.200 osoba koje su oboljele nakon uzimanja tog lijeka. Kao tužitelji u sudskom postupku se pojavljuje 175 žrtava ili članova njihovih obitelji, a vlasti procjenjuju da je do sada od oboljenja uzrokovanih Mediatorom umrlo više od 500 ljudi. Na optuženičkoj klupi je 88-godišnji Jacques Servier, utemeljitelj farmaceutskog koncerna Servier koji je proizveo sporni lijek. On je optužen za ubojstva iz nehaja, tjelesne ozljede i prijevaru.

Mediator je u stvari lijek za dijabetičare, no liječnici su ga često davali i pacijentima koji ne boluju od te bolesti nego su jednostavno željeli smršaviti. Naime, te tablete potiskuju osjećaj gladi i tako pomažu pri skidanju viška kilograma. Negativna popratna pojava može biti oštećenje srca. To su dokazale dvije studije, koje upravo proučava i francuski parlament. Predsjednik parlamentarnog Odbora za zdravstvo Gerard Bapt je i sam liječnik. On je šokiran time kako je farmaceutski koncern Servier godinama jednostavno ignorirao upozorenja. I ne samo to, kaže Bapt: "Iz izvješća je potpuno jasno da je proizvođač lijeka Servier utjecao na ured za preispitivanje lijekova. Samo tako je ovako štetna tvar uopće mogla dugo ostati na tržištu."

Veza između industrije i politike

I stvarno, unatoč brojnim upozorenjima obiteljska tvrka Servier dugo nije morala snositi nikakve posljedice. Dapače, šef tvrtke, optuženik Jacques Servier nedavno je od francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja primio državno odlikovanje za zasluge. Sporni lijek se u Francuskoj prodavao više od 30 godina, dok je u drugim zemljama poput Italije i Španjolske zbog štetnih posljedica vrlo brzo bio povučen s tržišta, a u Njemačkoj je njegova prodaja čak bila odmah zabranjena. Zato će sud u Parizu preispitati i veze između moćne farmaceutske industrije i visoke politike.  

Mnogi Francuzi sada osjećaju veliko nepovjerenje prema državnom zdravstvenom sustavu. Vivianne Godineau objašnjava: "Mi nismo kupili lijek putem interneta, gdje nitko ne zna tko ga je proizveo i što sadrži. Mi smo imali povjerenje u francuske proizvode."

A. Jung-Grimm/S. Dörhage/AFP

Odg. ur.: A. Šubić

Godišnji promet u trgovini igračkama u Njemačkoj iznosi više od četiri milijarde eura. Udio klasičnih igračaka, lutaka, plastičnih bagera i sličnog, uglavnom je stabilan. Ali, na lutke primjerice otpada samo oko pet posto ukupnog prometa. Udio kompjutorskih igara, pak, približava se granici od 50 posto.

Klasična industrija zato nastoji smisliti način kako preživjeti. Jedna od ideja je proizvodnja popratne opreme za lutke i lutaka koje sve više sliče pravoj djeci. „One mogu piti, pa i popiškiti se u gaće. Za njih postoji odjeća: pidžame, donje rublje, čarape …“, pripovijeda Martina Esser, prodavačica u jednoj trgovini igračaka u Bonnu.

Računala skratila razdoblje djetinjstva

Njena trgovina ostvaruje petinu prometa s djecom predškolskog uzrasta. Od četvrte godine djeca već sama odlučuju, s čime će se igrati. Samo četvrtina igračaka koje žele djeca toga uzrasta proizvodi se u Njemačkoj. Velika većina potječe iz Kine, Japana, istočne Europe...

Alfred Westenhöfer je vlasnik jedne trgovine igračaka u Bonnu. Svjestan je da se industrija igračaka mora prilagoditi promjenama navika djece: „Već nekoliko godina se govori: dijete s deset do dvanaest godina prestaje biti dijete. U tomu sigurno ima nešto. To je došlo s vremenom kompjutora. Neke ciljne skupine su se izgubile.“

Kad dječje oči zasjaju

Položaj njemačke industrije igračaka otežava i malen broj djece kao i sklonost Nijemaca da kupuju igračke koje dugo traju. Njemačka, istina, ima najviše stanovnika u Europi, ali je po prometu igračaka na trećem mjestu, iza Velike Britanija i Francuske.

Stratezi tržišta zato kao ciljnu skupinu vide ne samo bebe, nego sve više i roditelje. A kad ih se jednom pridobije, već je puno napravljeno: „Kupujem sve što se meni sviđa i za što mislim da bi se djeci moglo svidjeti. I sama rado idem u trgovinu igračaka, pa kad vidim kako dječje oči zasjaju, to mi se sviđa i mogla bih još više kupovati“, priča jedna majka.

Autor: Jutta Wasserrab / Anto Janković

Odg. urednik: A. Šubić

Ako vam djeca puno vremena provode s video igricama, to bi vas trebalo zabrinuti. Naime, kad je riječ o video igrama i djeci, najbolje rješenje je – umjerenost.

Djeca koja su opsjednuta video igrama mogla bi postati ovisnici i pokazivati znakove mentalnog oboljenja, navodi se u jednom istraživanju čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatrics. Međunarodni znanstveni tim dvije je godine pratio oko tri tisuće učenika osnovnih i srednjih škola i otkrio da su oni koji su najviše vremena provodili uz igre imali i najveće probleme.

Dr Michael Manos psiholog je na kliničkoj dječjoj bolnici u Clevelandu, u Ohiou: "Studija je prva s ovakvim nalazom. Pokazala je da djeca koja igraju igre do patoloških razmjera imaju povećani stupanj depresije, povećani stupanj anksioznosti i povećani stupanj društvene fobije. Također, kad bi prestali igrati patološki, depresija, anksioznost i društvena fobija bi se smanjile."

Djecu koja imaju te simptome ovisnika znanstvenici su nazvali “patološkim igračima.” Jedna je grupa za igricama provodila oko 31 sat tjedno, dok su ih njihovi vršnjaci iz druge grupe igrali oko 19 sati tjedno. Nakon što su usporedili djecu iz dvije grupe, znanstvenici su zaključili da djeca u prvoj kategoriji imaju veću šansu da pate od neke društvene fobije.

Jedan od zaključaka studije je i to da su djeca koja su više impulzivne prirode i koja se ne osjećaju ugodno u društvu druge djece provela više vremena uz video igre, kaže Manos: "Logično je da će dijete koje je depresivno ili pretjerano nemirno željeti igrati video igre jer je to za njih ‘sigurni teritorij.’ To bi im moglo riješiti simptome depresije i aksioznosti."

Međutim, studija je pronašla da je odvikavanje djece od te navike zapravo smanjilo depresiju i ostale simptome. "Treba napraviti samo jedno: ograničiti vrijeme igranja. No, djeca koji su patološki igrači tome će se opirati. Zbog toga će roditelji možda morati potražiti pomoć psihijatra," kaže Manos.

Američka akademija za pedijatriju preporučuje da se manjoj djeci video igre, sjedenje za kompjutorom ili televizija ograniče na jedan sat dnevno. Za srednjoškolce preporuča se maksimalno dva sata. Međutim, Američka udruga proizvođača softvera za zabavu izjavila je da se ne slaže s rezultatima studije, i tvrdi da je istraživanje - “pogrešno.”

Američka nacionalna agencija za istraživanje svemira, NASA, kaže da planira za dolazeće Valentinovo susret između jedne svoje letjelice i kometa. Letjelica Stardust-NExT trebala bi se naći s kometom Tempel 1 u noći 14. veljače.

To je za NASA-u drugi susret s tim kometom. Prije šest godina, letjelica Deep Impact snimila je komet, kao i udar sonde koju je poslala ka površini kometa, kako bi prikupila uzorke prašine stvorene sudarom.

Otada, komet Tempel 1 prošao je punu orbitu oko Sunca.

NASA kaže da će letjelica Stardust-NExT snimiti 72 nove slike kometa i pružiti znanstvenicima priliku da odrede kakve se promjene – i gdje! – dogode s kometom kad prolazi kroz Sunčev sustav.

Za letjelicu Stardust-NExT, ovo je bilo putovanje od 4 i pol godine da bi se sastala s kometom. NASA kaže da će to vjerojatno biti i posljednji zadatak letjelice koja je, nakon prijeđenih gotovo šest milijardi svemirskih milja otkako je lansirana 1999., gotovo potpuno iscrpila svoje gorivo

Zagađenje zbog prometa problem je mnogih gradova. Ranija istraživanja pokazala su da postoji veza između zagađenja i određenih oboljenja, poput astme i srčanih bolesti. Međutim, nova istraživanja ukazuju i na vezu između ispušnih plinova iz vozila i kognitivnih funkcija kod starijih osoba.

Ljudi koji žive u zagađenim gradovima svjedoci su prljavštine i prašine koju stvaraju motori prometnih vozila, no neka od najopasnijih svojstava tih plinova tek su nedavno otkrivena. To su ekstremno sitne čestice koje je nemoguće vidjeti prostim okom: na stotine njih, jedna uz drugu, odgovaraju širini jedne ljudske vlasi. One uglavnom nastaju uslijed sagorijevanja dizel motora. Znanstvenica Sveučilišta Harvard Melinda Power kaže da je sada dokazano da ove ultra-sitne čestice predstavljaju ozbiljniji problem nego ispušni plinovi, odnosno njihove veće čestice koje nam onečišćuju kožu:

"Njih tijelo apsorbira kroz pluća, a mogu se prenijeti i olfaktornim živcima direktno do mozga. Dakle, ne samo da ove čestice, zbog svojih šićušnih proporcija, mogu ući u naš organizam, već tada djeluju i na funkciju nekih njegovih stanica."

Kako bi istražila učinak ove vrste zagađenja na osobe starije dobi, Melinda Power sakupila je zdravstvene podatke iz jedne studije provedene na muškarcima poodmakle dobi koji žive u Bostonu i u njegovoj okolici. Ti su podaci sadržavali i rezultate testova njihovih kognitivnih sposobnosti. Melinda Power povezala je te nalaze s adresama ispitanih muškaraca:

"Oni koji žive pored glavnih prometnica puno su više izloženi toksičnim česticama vezanim uz gusti promet od onih koji žive dalje od grada. U svim kućama dolazi do izmjene unutrašnjeg zraka s vanjskim, što znači da je neminovno da čestice opasne po zdravlje završe u njihovim domaćinstvima."

Melinda Power otkrila je da su se u slučaju dvostruko jakog prometnog zagađenja zraka rezultati testova kognitivnih sposobnosti pokazali slabijima čak i od onog što se očekuje kod normalnog starenja. Ona kaže da postoje samo još jedna ili dvije studije koje obrađuju povezanost kognitivnosti i zagađenja. No, dodaje da čvrsto vjeruje da je otkrila važan fenomen koji bi se trebao ispitati podrobnije. U tu svrhu ima u planu još nekoliko studija. Članak Melinde Power objavljen je u stručnom časopisu Environmental Health Perspectives.

Računalni virus Stuxnet koji je otkriven u lipnju prošle godine i koji je znatno unazadio iranski nuklearni program najvjerojatnije je djelo američkih i izraelskih stručnjaka. Ulazimo li u novu eru ratovanja uz pomoć miša i tipkovnice?

Međunarodni sajam potrošne elektronike, nedavno održan u Las Vegasu, pokazao je najnovije elektroničke naprave. No, znanstvenici su sve to vrijeme nastavili raditi na još naprednijim i inovativnijim tehnologijama. Evo nekih koje će, kako se predviđa, promijeniti naše živote u slijedećih pet godina.

Već petu godinu, IBM zagleda na same obzore istraživanja, te bira među njima pet tehnologija koje najavi kao inovacije sutrašnjice.

"Individualnim tehnologijama trebat će različito vrijeme da dozru do uporabe. No, ono što im je zajedničko je da mi smatramo da će do 2015. sve te prognoze biti nešto što ćemo smatrati normalnim dijelom života," kaže John Cohn, glavni znanstvenik IBM-a, ističući da je trodimenzionalna tehnologija na vrhu popisa Pet-od-pet njegove kompanije.

Dok se filmovi i televizija već kreću na 3-D sučeljima, on kaže da će nam ta tehnologija omogućiti potpuno novu interakciju s fotografijama, s internetom, te da ćemo s prijateljima razgovarati na posve nove načine.

"‘Pametni’ mobiteli, primjerice, bit će sposobni za 3-D prikaz bez da morate nositi posebne naočale. Zamislite da vas zove prijatelj iz drugog grada i pred vama stoji njegov 3-D prikaz, zamalo kao Princeza Leja u Ratovima zvijezda. Ustvari, to je samo znanost optike, gdje svjetlost, idući u zraki prema pojedinačnim očima, daje dojam trodimenzionalnosti … mozgu govori da gleda u 3-D prikaz. Mislimo da će to komunikacije učiniti znatno osobnijima," kaže Cohn.

A, kad ćemo sa svojim prijateljima tako biti u 3-D interakciji preko mobitela, kaže Cohn, neće nas nimalo brinuti jesmo li napunili bateriju - buduće baterije će, naime, trajati mnogo dulje nego današnje.

"Neki znanstvenici rade na kemiji novih baterija, ponajviše na litij-zrak baterijama. Zamislite bateriju koja se puni udišući zrak, baš kao što ga mi udišemo. Dakle, dok leži na noćnom ormariću po noći, a vi spavate, ona se ponovno napuni. A, ako to stavite u kontekst, recimo, električnog automobila, vjerujemo da bi tako dobili deset puta veću gustoću energije. Dakle, da se vozi deset puta duže bez napajanja baterije. Ne samo da je to mnogo prikladnije za korisnike, nego je i ekološki poželjno: daleko manje tih baterija će završiti na otpadu," kaže Cohn.

Treća inovacija na IBM-ovom popisu također se tiče energije. Radi se o tehnologiji koja prikuplja toplinu u kompjuteru i korisno ju iskorištava: "Kad koristite kompjuter, on stvara toplinu. Posebice je to slučaj u velikim centrima podataka, gdje poslužitelji stvaraju veliku količinu topline. Sada je ta toplina neiskorištena: ustvari, kompjutere se posebno hladi. Naši znanstvenici stavljaju male kanaliće u same procesore, odvode kroz njih toplinu i koriste ju - tehnologijom toplinske pumpe - za zagrijavanje zgrade, ili čak za njeno hlađenje. Dakle, korištenje kompjutera postat će znatno energetski efikasnije."

I vožnja do posla, odnosno povratak kući, postat će mnogo efikasniji, kaže Cohn. Dok trenutno uređaji za globalno pozicioniranje mogu pokazati gdje dođe do prometnog zagušenja, u skoroj budućnosti oni će svakome moći pružiti individualne preporuke za vožnju prognozirajući gdje i kad bi moglo doći do gužve i zastoja.

A, kako se razvija tehnologija prikupljanja podataka, kaže Cohn, tako će i svatko od nas moći pridonijeti spašavanju planeta: "Dok će se svatko od nas kretati kud već ide, naše će elektroničke naprave - od laptopa pa do mobitela -, pa čak i naši automobili, prikupljati podatke o prometu, o kakvoći zraka, o seizmičkim zbivanjima. Ti će se podaci automatski slati bazama podataka i znanstvenicima pružiti informacije o potresima, tsunamijima i drugim pojavama. Svi ćemo postati dio znanosti … građani-znanstvenici!"

Vodeći znanstvenik IBM-a John Cohn kaže da tih pet tehnologija sada možda više izgledaju kao science-fiction, ali, uskoro, one će biti dio našeg svakodnevnog života.

Rock n’ roll, tvrdi Christopher Knowles, vuče korijene iz tajanstvenih kultova drevnog svijeta. On kaže da su ti kultovi bili reakcija na hladnoću i gotovo neljudsku prirodu službenih, formaliziranih kultova tadašnjih država. U Grčkoj to je, naravno, bio Zeus. U Rimu – Jupiter, a u Egiptu Amon-Ra.

Mistični bi kultovi obično bili vezani uz boga plodnosti. Njih je bilo mnoštvo. Sve je počinjalo iz ideje o plodnosti i životnim ciklusima. Ljudi su imali veliku potrebu da se povežu s nečim većim od njih samih, kaže Knowles. Glazba koja se svirala za vrijeme kultnih rituala i ceremonija bila je brza, glasna i divlja – vrlo slična rock ‘n’ rollu, dodaje ovaj autor:

"Drevni Egipćani imali su hramove u kojima su nastupale pop dive, koje su bile pop zvijezde tog vremena. Oni bi se okupljali na festivalima gdje se pilo pivo i svirala glazba. Imali su vlastite heavy metal sastave – dečke koji bi bili obučeni u kožne štitove, mahali i udarali mačevima o oklope te vrištali iz petnih žila.”

I baš kao i rock and roll, kaže Knowles, drevna glazba služila je ljudima kao svojevrsni bijeg:

"Ljudima je potrebno uzbuđenje. Potreban im je odmor, da se ispušu, dosegnu osjećaj katarze. To vidimo svuda oko nas; to nije samo kod rock and rolla i tajanstvenih drevnih kultova. To je prisutno u svim kulturama – kao neophodan i prijeko potreban dio ljudskog postojanja: kršiti pravila neko vrijeme, odmaknuti se od uobičajene, opće prihvaćene stvarnosti."

I u drevnim i u modernim vremenima, dodaje Knowles, novi trendovi nastali su kao suprotnost ‘mainstream’ kulturi. On kaže da tajanstveni kultovi isprva nisu bili dobro primljeni. Smatrani su, u najbolju ruku, kontra-kulturom, a u najgoru – izazovom autoritetu, osobito u Rimu, gdje ih vlasti nisu službeno priznavale. Zbog toga bi se pristaše kultova sastajali potajno.

Dakle, kaže Knowles, ovaj je proces, isprva shvaćen kao pokret pobune usmjerene protiv tadašnjih kulturnih struja, tijekom vremena postao prihvaćeniji. Najveća paralela je, naravno, rock and roll. Kad se on rodio, spaljivale su se ploče, mediji su se punili kontroverzama, no na kraju su ga mase ipak prihvatile. “Mislim da je to jedan zanimljiv proces koji se ponavlja kroz povijest,” kaže Christopher Knowles. U knjizi Tajna povijest rock ‘n’ rolla, on također prati evoluciju tog glazbenog žanra - od izražavanja pobune mladeži do simbola američke kulture. Kaže da je to čudnovat proces koji zapravo počinje s glazbenim stilom rhythm & blues:

"Ritam i blues u kombinaciji s country swingom postaje rock-a-billy, a on se poslije razvija u rock and roll. Onda dolazi soul. Pa psihodelični rock 1960-ih. To je, na neki način, otvorilo Pandorinu kutiju, i stvari se tada počinju umnožavati. Dolazi punk, dolazi art rock, pa progresivni rock i glam rock. Zanimljivo je da – kad pogledate drevni svijet – shvatite da su i ljudi onda imali svoje vlastite glam rockere, svoje vlastite heavy metal sastave, kao i punk rock bendove!"

No, jesu li moderne rock zvijezde svjesne svoje sličnosti s drevnim rockerima? Christopher Knowles na to odgovara da se treba ugledati na Elvisa Presleya. Zanimljivo je, kaže Knowles, da je Elvis bio svjestan tog procesa. Zato je, u svojim kostimima, i nalikovao Apolonu, superjunaku s plaštom. A Beatlesi su, kaže, i sami postali bogovima. Međutim, Knowles nas uvjerava da rock and roll danas nije ono što je nekoć bio:

"Zlatno doba rock ‘n’ rolla počelo je 1965. godine, s albumom Beatlesa 'Rubber Soul.' Tada je rock ‘n’ roll zaista postao umjetnički oblik, a ne samo još jedan oblik plesne glazbe. U punom sjaju razvio se na MTV-u 1980-ih: i kroz glazbu i kroz glazbene video produkcije. Danas smo okruženi rock ‘n’ rollom: on je u svakoj reklami, u svakom dječjem TV programu, no nije u istoj mjeri važan slušateljima, posebno onim mlađima, kao nekad."

Međutim, autor Tajne povijesti rock ‘n’ rolla naglašava da je glazba proces i da će novo zlatno doba rock ‘n’ rolla ponovno doći. Ta je glazba, kaže on, uvijek bila uz nas, a bit će i ubuduće.

Seks je jedan od najvećih užitaka koje nam život nudi i to je nešto što većina ljudi isproba barem jednom u životu. Za neke seks je neizostavan dio života, za neke od je samo upražnjavanje fizičke potrebe, za druge čin kojim se spajaju ljudske duše. Već smo obradili smo zanimljive činjenice o poljupcima, a sada je red došao i na seks. Ova lista donosi nebične činjenice o seksu i seksu srodnim temama.

Najbolji lijek

Prema njujorškom Muzeju seksa, vibrator je prvobitno korišten kao terapija za liječenje ženske "histerije" tijekom 19. stoljeća. Orgazmi potaknuti vibratorom pomogli su liječnicima riješiti se simptoma anksioznosti kod histerije.

Salata se smatrala afrodizijakom u drevnom Egiptu. Jeo ju je seksualno nadmoćni bog Set.

Ruž je izmišljen u Egiptu za žene koje su se specijalizirale za oralni seks. One su htjele da im usne izgledaju primamljivije.

Prvi seks shop otvoren je u Flensburgu u Njemačkoj, godine 1962.

Kondomi su prvobitno bili izrađeni od životinjskih crijeva ili lana. U Aziji prije petnaestog stoljeća, korištenje "glavića" kondoma (pokrivalo samo za glavu penisa) je zabilježeno. Oni su bili izrađeni od nauljenog svilenog papira ili crijeva janjeta. U Japanu pak su bili izrađeni od kornjačinog oklopa ili roga neke životinje. U 16. stoljeću kondomi su se izrađivali od lanene tkanine potopljene u mješavinu kemikalija, te zatim osušene na zraku. Te krpice su bile dovoljno velike samo da prekriju glavić od penisa, a na mjestu su ih držale vrpce. Prvi patentirani kondom je bio namijenjen za višekratnu upotrebu.

Jeste li znali da se na godinu proizvede 6 - 9 bilijuna kondoma?

U Hong Kongu muž koji je prevario svoju ženu neće morati plaćati samo mjesečnu alimentaciju - izdana žena po zakonu smije ubiti svog supruga ako ju prevari - no smije to učiniti samo svojim golim rukama.

Sperma je dobra za zube i kožu. Sperma sadrži cink i kalcij, a oboje sprečavaju kvarenje zubi. Što se kože tiče, proteini u spermi imaju učinak stezanja kože. Kada se sperma osuši, nakon isparavanja vode ostaje protein koji može pomoći smanjiti bore.
Muškarci koji gledaju pornić s muškim glumcima proizvode više sperme. Studije su pokazale da muškarci koji su gledali porno film s dva muškarca i jednom ženom proizvode više spermija nego oni koji su gledali film samo s ženama. Znanstvenici nagađaju da gledanje nadmetanja tjera muškarce da povećaju svoj šanse za stvaranjem djece.

Dupini i bonobo čimpanze

Ljudi nisu jedini pripadnici životinjskog svijeta koji imaju seksualne odnose samo radi zabave. Dupini i bonobo čimpanze također se upuštaju u seksualne aktivnosti i kada nisu u njihovom prirodnom reproduktivnom ciklusu. S izuzetkom par promatranih cohan gorila, bonobe su jedine životinje koje prakticiraju sljedeće seksualne aktivnosti: seks licem-u-lice, ljubljenje jezikom i oralni seks. Kada bonobe naiđu na novi izvor hrane povećano uzbuđenje obično će dovesti do raširene seksualne aktivnosti, vjerojatno zato što to smanjuje napetosti i omogućuje mirno hranjenje. Zanimljivo, bonobo čimpanze se također igraju i doživljavaju radost kao i ljudi.

Orgazam kod svinja traje 30 minuta. To naprosto nije fer.

Neke ženke pingvina sudjeluju u prostituciji. Vjerovali ili ne, u divljini neke ženke pingvina (čak i kada su u stalnoj "vezi") razmijenit će seksualne usluge s drugim mužjacima za šljunak koji im je potreban za izgradnju gnijezda. Zoologinja dr. Fiona Hunter kaže: "Obično ženke pikiraju slobodne mužjake, inače bi ih partnerica zauzetog napala i istukla." U nekim slučajevima prostitutke pingvinice prevare mužjake. Oni obave ritual udvaranja koji obično vodi do parenja, a nakon što prime kamen - one pobjegnu.

Iako ova činjenica nije ni zabavna ni duhovita, šokantno je da je homoseksualnost bila na popisu mentalnih bolesti Američke psihijatrijske udruge sve do 1973. godine.

Mrzite trčati ili teretanu? Tijekom 30 minuta aktivnog seksa može se sagorijeti oko 200 kalorija. Uz to za vrijeme seksa proteže se i tonira svaki mišić u tijelu.

Kama Sutra navodi 529 poza.

Idući put kad vaša druga polovica odbije vašu ponudu za seks tvrdeći da ima glavobolju, zapamtite ovu činjenicu: seks može pomoći u liječenje glavobolje. Za vrijeme seksa u tijelu se oslobađaju endorfini koji prirodno ublažavaju glavobolju i čovjek se zapravo osjeća sveukupno bolje.

Zbog seksa bolje izgledate! Kada žene vode ljubav one proizvode hormon estrogen koji kosu čini sjajnijom i kožu glađom.
Seks je prirodni antihistaminik i može pomoći odštopati začepljen nos.

Što se više seksate, to će vam drugi više nuditi seks. Seksualno aktivno tijelo proizvodi i "zrači" veće količine feromona. Ti suptilni seksualni mirisi privlače suprotni spol.

izvor: PortalOko.hr/zena.hr

Mnogi znanstvenici vjeruju da ljudske aktivnosti ugrožavaju raznolikost života na Zemlji. No, kroz čitavu povijest našeg planeta prirodni su događaji dovodili do perioda masovnih izumiranja vrsta. Jedna nova studija drevnih ekosustava pruža neke pokazatelje za moguća buduća izumiranja vrsta, kao i za načine očuvanja biološke raznolikosti Zemlje.

Tijekom stotina milijuna godina povijesti Zemlje, neke su vrste izumirale u redovnim intervalima, dok bi se nove pojavile. Postojalo je i pet perioda masovnih izumiranja, doba kad je dramatično nestao čitav niz vrsta. Nama najbliži takav period dogodio se prije 65 milijuna godina, kad su izumrli dinosauri.

Paleogeološkinja Alycia Stigall, sa Sveučilišta Ohio, proučava fosilne nalaze iz perioda Devona, prije 360 milijuna godina. U to doba, biosustavi mora potpuno su propali, a koraljni grebeni su nestali iz svjetskih oceana. Razina mora je porasla, pa se smanjila. Kontinenti su se približili. Sve to je pružilo uvjete za širenje invazivnih vrsta: one bi prigrabile resurse i prilagodile se novim uvjetima života, izguravajući i gušeći domorodačke vrste.

To je priča koja je, kaže Stigall, dokumentirana u fosilnim nalazima: "Vidite da su se odjednom promijenili organizmi koji su dominantni u stijenama. Glavne skupine organizama - glavne vrste koralja, glavne vrste mekušaca - koje vidimo ispod sloja krize bioraznolikosti su potpuno drugačije od onih koji su postojali nakon te krize. Dakle, došlo je do ogromne promjene u strukturi ekosustava."

Masovno izumiranje u doba kasnog Devona bilo je drugačije od bilo kojeg drugog perioda izumiranja u povijesti Zemlje. Fosilni nalazi pokazuju da je nastanak novih vrsta potpuno stao. Stigall to naziva - krizom bioraznolikosti: "U osnovi to znači da su nove skupine, koje su pokušavale postati nove vrste umjesto da samo povećavaju svoju populaciju i budu uspješne, izgubile u nadmetanju za resurse i jednostavno izumrle. Dakle, nove vrste nisu nastajale."

Stigall vidi paralele s današnjim svijetom u kojemu ljudske aktivnosti - poljoprivreda, industrija, rast populacije i urbanizacija - promiču invazivne vrste, ubrzavaju gubitak staništa i guraju mnoge vrste ka izumiranju. Ona kaže da je danas mnogo teže vidjeti evoluciju nove vrste ili specijalizaciju neke postojeće, jer proces nastanka vrste traje između 10 i 50 tisuća godina, dok je za uništenje vrste dovoljno i jedno desetljeće.

Stigall kaže da jednako kao što su invazivne vrste potaknule masovno izumiranje prije 360 milijuna godina, iste su sile djelatne danas: "Ono što vidimo iz tih fosilnih zapisa je da stvari koje su limitirane ili specijalizirane u svojoj ekologiji imaju daleko veći rizik od izumiranja i daleko manje šanse za uspješan razvoj u vrstu. Dakle, možda bismo trebali fokusirati resurse na vrste koje su šire adaptirane i još uvijek se nalaze u svojim prirodnim staništima."

Stigall kaže da je šesto doba masovnog izumiranja naše vlastito, koje je počelo prije oko milijun godina kad su izumrle velike životinje poput mamuta i sabljozubog tigra. Ona kaže da je stopa izumiranja vrsta danas brža i veća nego što je viđena igdje ranije iz fosilnih nalaza: "Pred nama je čitava serija potencijalnih posljedica koje vrlo nalikuju najgorem masovnom izumiranju koje se ikad dogodilo, onom od prije 250 milijuna godina kad je izumrlo 96 posto svih živih vrsta na Zemlji."

Stigall kaže da njezina studija naglašava dugoročne posljedice invazivnih vrsta. Što više znamo o tom procesu, kaže ona, to ćemo bolje razumjeti kako na najbolji način sačuvati bioraznolikost.

Studija je objavljena u časopisu PLos ONE, dostupnom besplatno na internetu.

Najnovije elektroničke naprave predstavljene su ovog tjedna na sajmu Consumer Electronics Show u Las Vegasu. Među najpopularnijim uređajima na godišnjem sajmu su tablet kompjutori, koji su konkurencija Appleovom popularnom iPadu.

Na sajmu će biti predstavljeno više od 200 tisuća proizvoda, a Sarah Myers iz udruge potrošača elektronskih uređaja kaže da su prijenosni tablet kompjutori privukli dosta interesa na ovogodišnjem sajmu:

"Očekujemo da će biti predstavljeno više od 80 ovakvih kompjutora. Mislim da to zaista pokazuje da potrošači stvarno žele prijenosne uređaje. Žele biti u mogućnosti da tehnologiju i informacije ponesu sa sobom kud god da krenu. Također ćemo vidjeti dosta takozvanih smart, odnosno pametnih telefona."

S druge strane, tu su novi trodimenzionalni televizori s velikim ekranima, nove naočale za gledanje prijemnika u 3D formatu, a i neki prijemnici za koje naočale čak nisu ni potrebne:

"Vidjet ćemo i neke nove televizijske uređaje, što znači da će vaš televizor biti povezan s intenetskom tehnologijom, dakle da će vaš televizor postati vaš kompjuter."

Na sajmu se mogu vidjeti i perilice, kao i hladnjaci s manjom potrošnjom struje. Mnogi će uređaji imati višestruke namjene, uključujući i novi zabavni i elektronski sustav za automobile, te sustav navigacije za planinare, koje je proizvela tvrtka Eton Corporation.  Lindsay Gropper kaže da su ovi prizvodi namjenjeni ljudima koji vole boraviti u prirodi:

"Na ovom će uređaju biti i radio s kratkim i srednjim frekvencijama, a uz to naći će se još mjerač nadmorske visine, sat, štoperica, i termometar."

Osim toga, imat će i kompas, barometer, baterijsku lampu, otvarač za boce, i solarnu bateriju. Na sajmu se mogu naći i pokrivači i držači za Appleov iPad, koje proizvodi tvrtka Joby, kao i fleksibilni stalak za iPad ili Appleov iPhone. Scott Ellis iz tvrtke Joby kaže da njihovi proizvodi plijene pozornost na ovom sajmu. No, na njemu nema proizvoda diva industrije, tvrtke Apple. Ovaj proizvođač popularnog iPada i iPhonea stvorio je tržišta za koja se mnoge druge kompanije nadaju da će mu na njima moći biti konkurencija.

Američki znanstvenici su razvili cjepivo protiv kokaina koje bi ovisnicima pružilo još jedan način odvikavanja od te droge. Cjepivo sprečava drogu da dopre do centara u mozgu koji reagiraju biokemijski osjetom ugode.

Godine 2008. Ujedinjeni narodi su procijenili da je u svijetu između 16 i 38 milijuna ljudi ovisno o drogama, među njima i kokainu. Američki znanstvenici sad kažu da su razvili cjepivo koje bi jednog dana moglo pomoći značajnom broju ovisnika o kokainu da se riješe svoje navike.

Cjepivo – izrađeno od proteina iz bezopasnog virusa prehlade i jedne molekule koja imitira kokain – odvoji drogu i spriječi ju da dopre do moždanog centra za ugodu, kaže Ronald Crystal, znanstvenik Odsjeka za genetiku i medicinu Medicinskog fakulteta Weill Cornell, u New Yorku.

Crystal je predvodio ekipu znanstvenika koji su cijepili miševe, a potom im ubrizgavali kokain: "Opetovano smo davali kokain miševima, jednom tjedno, svaki tjedan. Recimo, kao da netko ide na zabavu i jednom tjedno uživa u kokainu. Miševima nije bilo uopće ništa: prvi tjedan, drugi, treći, četvrti … mi im dajemo kokain, a miševi samo sjede kao da smo im dali vodu."

Učinak cjepiva protiv kokaina trajao je u opitima s miševima 12 tjedana. Crystal kaže da je vjerojatnije da će kod ljudi koji se oporavljaju od ovisnosti trebati dodatna cijepljenja buster dozama. Još je najmanje jedno cjepivo protiv kokaina u fazi kliničkih pokusa, ali zasad studije pokazuju da je samo 40 posto efikasno u zatomljivanju žudnje za kokainom.

Crystal kaže da je njegovo cjepivo, kako izgleda, vrlo učinkovito, u najmanju ruku kod miševa, zato što je udruženo s virusnom česticom na koju je tijelo vrlo dobro naviknuto: "Naš imunološki sustav reagira vrlo brzo i vrlo energično protiv virusa, a virus prehlade je na vrhu te kategorije. Dakle, uzeli smo jedan adenovirus, rastrgali ga u djeliće i na te djeliće pričvrstili kokain."

Istraživanje ekipe dr. Crystala financirao je američki Nacionalni institut za zlouporabu droga. Direktorica tog instituta Nora Volkow kaže da je izazov u razvitku cjepiva protiv kokaina bilo kako navesti imunološki sustav da prepozna drogu kao napadača s obzirom da je molekula kokaina vrlo malena.

Volkow kaže da bi jednak pristup – dakle korištenje nekog adenovirusa kao nosača – mogao biti korišten iu razvoju cjepiva protiv drugih supstanci koje izazivaju ovisnost, uključujući i heroin: "Ono što bi bilo modificirano je spoj protiv koga bi se išlo jer je to ona prava kemijska struktura. Dakle, cjepivo koje funkcionira u slučaju kokaina, ne bi djelovalo za heroin i obratno."

Cjepiva protiv supstanci koje izazivaju ovisnost – poput kokaina, heroina, alkohola, duhana – uveliko bi mogla pomoći ovisnicima da se riješe svoje navike. To bi moglo pomoći i zemljama da se nose s posljedicama ovisnosti, uključujući nasilje vezano uz trgovanje drogama, vrtoglavo rastuće troškove zdravstvene skrbi, te gubitak u produktivnosti uposlenika.

Ronald Crystal vjeruje da bi klinička testiranja njegovog cjepiva mogla početi za jednu ili dvije godine.

Članak koji opisuje cjepivo protiv kokaina objavljen je u časopisu Molecular Therapy.

Električni automobili u razvoju su već godinama, no stručnjaci kažu da učinkovitije baterije, bolje performanse i veća otvorenost potrošača mogli bi učiniti 2011. godinom električnog automobila.

Električni automobili postat će dosta zastupljeniji na tržištu u 2011. godini. Svi proizvođači nadaju se dobiti svoj dio tržišnog kolača. Japanski proizvođač automobila Nissan vjeruje da će novi model „Leaf“ biti privlačan ekološki svjesnim potrošačima koji nisu dubljeg džepa. Naime, cijena modela „Leaf“ kreće se oko 30 tisuća dolara, a jedan od direktora u Nissanu, Mark Perry naziva ga pristupačnim električnim obiteljskim automobilom:

"Ovo je prvi automobil na svijetu koji ne ispušta nikakve štetne plinove u atmosferu, koji ne troši benzin ni motorno ulje. S ovim automobilom nikada neće trebati ići na benzinsku crpku niti promijeniti ulje. Čak nema ni ispušne cijevi."

I francuski proizvođač automobila Peugeot uključuje se u tržišnu utakmicu sa svojim automobilom iOn koji je predviđen za kratke vožnje po gradu. Francuski Renault na tržište dolazi s malim dvosjedom Twizy, hvaleći se kako se njegove baterije mogu napuniti za manje od četiri sata.

Poznavatelji prilika kažu da je za većinu potrošača glavni problem s električnim automobilima mala kilometraža koju mogu prijeći s jednim punjenjem baterija. Američki General Motors vjeruje da je odgovor hibridni automobil Volt koji će se naći u prodaji u prosincu. Richard James direktor je za odnose s javnošću:

"Radi se o električnom automobilu s kojim možete prijeći oko 80 kilometara, samo na struju. Da bi se nadišao taj problem, Volt ima generator uz motor na unutrašnje sagorijevanje koji automatski počne puniti bateriju kako bi automobil nastavio voziti na struju. Na taj način s ovim se automobilom može prijeći 563 kilometra."

No nisu svi električni automobili namijenjeni prosječnom potrošaču. Glasnogovornik Sajma automobila u Los Angelesu Brendan Flynn ukazuje na hibridni Jaguar, C-X75:

"Ovaj Jaguar košta 300 tisuća dolara. Od 0 do 100 kilometara na sat stiže za 3.2 sekunde, a s jednim rezervoarom možete prijeći udaljenost od Los Angelesa do Las Vegasa i natrag."

Za one koji imaju manje prihode, tu je Nissan Micra koji košta oko 19 tisuća dolara. Neovisno o tome radilo se o hibridu ili ne, urednik časopisa „Road and Track“ Richard Horman kaže da je u 2011. godini trend na lakšim, pametnijim i ekonomičnijim automobilima:

"Kad smo pokrenuli list, automobili i kamioni svake su godine bili veći i veći, a manji kamioni bili su jako popularni. Sada se trend preokrenuo i automobili su sve manji. Ovdje je čak i novi mali „Fiat.“ Automobili postaju manji i ekonomičniji."

No nemojte očekivati da će snažni benzinski automobili nestati. Primjerice, tu je novi McLaren Supercar MP4-12C sa zapremninom 3,8 litara te motorom s osam cilindara koji od 0 do 100 kilometara stigne za tri sekunde. No s cijenom od 260 tisuća dolara, ovo nije automobil za svačiji džep.

U znanstvenom eksperimentu koji je proveden u više zemalja pod nazivom Unpluged, volonteri su zamoljeni da ne otvaraju svoju elektroničku poštu i ne pišu tekstualne poruke, da ne ažuriraju Facebook i Twitter tijekom 24 sata, a čak im je i pristup novinama ili bilo kojem drugom izvoru informacija bio zabranjen, piše ITProPortal.com.

Istraživanje je provedeno u suradnji s čak 12 sveučilišta diljem svijeta. Glavni zaključak istraživanja je da su većina ispitanika razvili simptome koji se mogu pronaći kod ljudi koji su pokušali prestati pušiti ili se ostaviti droge.

Kao dio istraživanja, volonteri su zamoljeni da svaki dan vode dnevnike o tome kako se osjećaju te su mogli čitati samo knjige.

Dr. Roman Gerodimos, predavač na Sveučilištu Bournemouth, rekao je u izjavi za britanski Telegraph da "u mjeri u kojoj koristimo neke od ovih modernih tehnologija i novi mediji mijenjaju nas". Prema njegovim riječima, mnogi sudionici istraživanja opisali su da se osjećaju "nemirno".

Ovo nije nije prvi put da se istražuje efekt "društvenog umrežavanja" na ovisnost. U srpnju 2010. godine jedno britansko istraživanje tvrtke Lightspeed Research pokazalo je da više od petine žena u Velikoj Britaniji redovito provjerava svoje Facebook profile usred noći.

Ekipa američkih znanstvenika razvila je krvni test za koji kažu da može otkriti i jednu jedinu stanicu raka među milijardama zdravih. Znanstvenici iz Bostona se nadaju početi kliničke studije s testom ove godine, a surađivat će s kompanijom Johnson & Johnson da test stave u prodaju.

Ovaj neinvazivni test bi liječnicima omogućio, kažu znanstvenici, da prate tijek bolesti i individualiziraju skrb za svakog pacijenta posebno. Oni bi, isto tako, mogli prilagoditi i način liječenja u svakom pojedinačnom slučaju proučavajući genetiku stanica raka.

Test koristi mikročip koji podsjeća na laboratorijsko predmetno staklo prekriveno tisućama majušnih stupića. Stupići na sebi imaju ljepljivu tvar koja zarobi stanice raka kad se kroz čip protjera krv.

Ilegalna prodaja DVD-ova i 'downloadanje' filmova s internetskih sajtova košta Sjedinjene Države i do 20 milijardi dolara godišnje u neostvarenoj prodaji, radnim mjestima, nadnicama i porezima, pokazuje jedna nedavna studija. No, snagama zakona sad se nudi jedno novo high-tech pomagalo za pronalaženje potencijalnih video pirata.

Science-fiction triler Avatar bio je najveći financijski uspjeh u kinima diljem svijeta 2010. Njegov autor, redatelj James Cameron smatrao je da će 3-D format učiniti taj film nedohvatnim video piratima. No, prevario se. S više od 16 milijuna ilegalnih downloadanja, Avatar je bio najviše piratiziran film prošle godine.

Premda si nije za cilj postavio borbu protiv video kriminala, znanstvenik Alex Bronstein, sa Sveučilišta Tel Aviv, radio je na rješavanju problema. Njegova metoda detektiranja piratiziranih video snimaka oponaša tehnologiju koja se koristi za kartografiranje ljudskog genoma.

Ideja je, kaže Bronstein, da se video predstavi kroz nizove slova preko vizuelnog alfabeta, te da se nađu zajednički podnizovi u različitim nizovima, baš kao i kod mapiranja genoma.

A, evo kako to funkcionira: Završeni film ili video-klip bi se provukao kroz nevidljivu rešetku koja bi video zapise pretvorila u serije brojeva, davši mu tako jedinstveni 'genetski kod'. Metoda se zove video-sparivanje. Kad je jednom film tako sekvencioniran, producenti i vlasnici autorskog prava mogu skenirati Internet u potrazi za ilegalnim downloadanjima.

Bronstein kaže da je metoda efikasna čak i kad se promijene neke osobine izvorne snimke, poput boje ili rezolucije, ili se dodaju reklame ili se neke scene izrežu iz filma: "Možete snimiti video svojom vlastitom kamerom s filmskog ekrana u kinu, a ipak će rezultirajući genetski kod snimljenog odsječka biti vrlo sličan onome što je sadržao originalni video," kaže Bronstein.

Inspekcija velikih baza video snimaka u potrazi za ilegalnim kopijama, napravljenim u više raznih formata, zahtijeva mnogo vremena i rada. Bronstein kaže da video-sparivanje automatizira proces s mnogo većom točnošću. To znači da ilegalni web sajtovi mogu biti brzo identificirani i zatvoreni.

Korištenjem video-sparivanja, redatelj Avatara James Cameron mogao bi osigurati da njegov slijedeći hit na bude na vrhu popisa najviše piratiziranih filmova.

Razgovaralo se o tome kako je počeo raspad Jugoslavije, kakva je bila uloga Miloševića u tome, da li je ustav Srbije iz 1990. godine, u kome se ta republika definiše kao suverana i nezavisna država, označio početak raspada, da li se 25 juni 1991. godine, kada su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost, može smatrati datumom prestanka postojanja Jugoslavije ili je ona i dalje nastavila da živi sve dok nije formirana zajednica Srbije i Crne Gore, kao i o tome da li je Jugoslavija već od svog osnivanja nosila klicu raspada.

Omer Karabeg:  Datum nastanka Jugoslavije se zna - to je 1. decembar 1918. kada je osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Međutim, nema saglasnosti oko datuma kada je Jugoslavije prestala da postoji. Zašto je to tako teško utvrditi?

Ivo Goldstein: Raspad Jugoslavije nije se dogodio trenutno. To je bio proces koji je sigurno trajao duže vremena, da li nekoliko mjeseci ili nekoliko godina - to je stvar rasprave. Ali, i ako kažemo da je trajao relativno kratko, opet je pitanje kada je počeo i kad se je završio. Sve ovisi od istraživača - politologa, historičara ili sociologa - koji će od elemenata uzeti kao relativno najvažniji, pa onda s njim početi svoju analizu. Raspad Jugoslavije se dogodio, ali ja bih rekao da smo još na početku odgovora na pitanje što je to bilo i na koji način se dogodilo.

Miroslav Jovanović:  Reč je o procesu i veoma je teško odrediti tačan datum. Ne postoji konsenzus oko toga koja bi tačka u vremenskom nizu mogla da se uzme kao hronološka odrednica kraja države koja je nastala 1. decembra 1918. godine. Pritom, ne postoje razlike u tumačenju raspada Jugoslavije samo između istoričara, sociologa i politikologa, već se on ne tumači podjednako ni iz perspektive Srbije,  Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Evropske unije i onoga što nazivamo međunarodnom zajednicom. Čak ni među istoričarima, politkolozima i sociolozima iz iste sredine ne postoji konsenzus jer je strašno veliki broj različitih diskursa. O raspadu Jugoslavije je napisan enorman broj radova. Ja mislim da bibliografija radova o raspadu Jugoslavije broji preko 10.000 odrednica. Svaki od tih autora je imao nekakvu ideju šta se dogodilo i zašto se to dogodilo. Kao istoričar, koji se bavi društvenom istorijom i koji se zanima za nove trendove istoriografije, moram da uočim najmanje dva generalna toka raspada. Jedan je unutrašnji proces rastakanja Jugoslavije, a drugi je uloga, spoljašnjeg, odnosno međunarodnog faktora u tome. Nemojte da to povežete sa teorijom zavere, reč je o tome kako je međunarodna zajednica reagovala na ono što se događalo u Jugoslaviji.

Omer Karabeg: I Vi, gospodine Goldstein, i Vi, gospodine Jovanoviću, se slažete da je raspad Jugoslavije bio proces. Kada je počeo taj proces?

Ivo Goldstein:  Ako se izuzme očiglednost, a to je da je agresivna Miloševićeva politika zadala Jugoslaviji smrtni udarac, dublji razlozi zbog kojih se ova država raspala su mnogo slojevitiji i teži za razumijevanje. Nema nikakve sumnje da je produžena politička i ekonomska kriza sedamdesetih i osamdesetih godina otvorila prostor za manipuliranje masama. Bilo je to u doba kad je Jugoslavija trebala prijeći u jednu kvalitativno novu fazu modernizacije, a za to je bila potrebna korjenita politička i društvena reforma. Za tako nešto elite nisu imale snage. Na djelu je bila svojevrsna entropija jugoslavenskih institucija, pogotovo nakon Titove smrti. U svakom slučaju, produžena ekonomsko-politička kriza bila je snažan element koji je umnogome pridonio raspadu jer su u demokratskim federacijama, kao što su, recimo, Belgija, Švicarska ili Kanada, bile nužne stalne reforme kako bi te federacije opstale. Ipak, raspad nije bio nužna posljedica te krize. Kao što sam rekao, stvar je vrlo komplicirana i kompleksna. Ja sam i dalje u fazi postavljanja pitanja, a manje u fazi davanja vrlo preciznih odgovora. I pitanje je kad ćemo doći u ovu drugu fazu kada ćemo moći davati precizne odgovore.

Omer Karabeg: Neki smatraju da je taj proces počeo 1989. godine kada je Milošević ukinuo autonomiju Kosova i tako izvršio udar na ustavni poredak Jugoslavije.

Miroslav Jovanović:  Kada je reč o raspadu Jugoslavije osamdesetih godina, oštro se nameće pitanje gde se seli politička moć nakon Brozove smrti. Ja mislim da je to jedno od ključnih pitanja za razumevanje raspada države. Ta ista 1989. godina, u kojoj se desilo to što navodite, započela je štrajkom rudara 20. februara na Kosovu, pa onda u junu imate odluku Predsedništva Slovenije da potvrdi stav Kučana da Slovenija ne prihvata većinsko glasanje u federaciji po principu jedan čovek-jedan glas, što je predstavljalo transparentno odbijanje nečeg što se u zapadnoj Evropi smatra demokratskim načelom. Ja ne želim da prebacujem ping-pong lopticu u tuđe dvorište nego postavljam pitanje kako je ta država funkcionisala. Da li je jugoslovenska država funkcionisala kao jedan ili kao više političkih prostora? Da li je osamdesetih godina savezni nivo uopšte imao vlast ili je ona bila na republičkom nivou? To je što se tiče unutrašnjeg konteksta raspada. A, kad je u pitanju opšti kontekst, 1989. godine u Čehoslovačkoj se u aprilu prvi put održavaju višestranački parlamentarni izbori, a u decembru nekomunista Vaclav Havel postaje prvi predsednik, DDR se faktički raspada, pada Berlinski zid, a u Rumuniji se završava Čaušeskuova diktatura.

Ivo Goldstein: Ja bih rekao da je Memorandum SANU 1986. godine svakako dao jedan od ključnih poticaja procesu raspada, dok je dolazak Slobodana Miloševića na vlast u jesen 1987. godine pokrenuo proces raspada na formalno-pravnoj razini, time je, zapravo, počeo raspad. A onda su događanje naroda i antibirokratska revolucija 1988. godine pokazali u konačnici koliko je Jugoslavija krhka tvorevina jer je pritisak nacionalizma s jedne strane poticao reakcije s druge i s treće strane, što ovu fragilnu tvorevinu dovodi do kolapsa. Tome pridonosi i Miloševićeva politika razgradnje jugoslavenskih institucija - Saveza komunista i JNA koja se postupno pretvara u srpsku vojsku - kao i upad u monetarni sustav, dakle u Narodnu banku Jugoslavije. Ja bih rekao da je to bio dio smišljene strategije kako bi se izbjegla mogućnost da dođe do kompromisa. Istovremeno je u srpskom vodstvu, kao i među generalima JNA, i dalje postojala snažna tendencija za očuvanjem socijalističke države. Miloševićeva propaganda je nastojala da sve druge opcije - albansko autonomaštvo, slovensku reformatorsku politiku i svaki hrvatski otklon od službenih stavova - prikaže kao ultrancionalističke, pri čemu ja ne bih rekao i da na tim stranama, pogotovo kad je riječ o Hrvatskoj, nije bilo odgovornosti.

I to je, rekao bih, polazna osnova u našoj debati. Ali da se vratim na početak, da stvar još dodatno iskompliciram. Sedamdest tri godine povijesti zajedničke jugoslavenske države jest razdoblje permanentne društvene i državne, odnosno ustavne krize. Naime, početkom dvadesetih godina prošlog vijeka dobili smo Vidovdanski ustav, pa 1929. neki dogovor Hrvata i Srba koji nije funkcionirao i propao je nakon godinu dana, a nakon 1945. godine imali smo niz, ne samo ustava, nego i ustavnih promjena i amandmana. Sve to zapravo pokazuje da je Jugoslavija stalno tražila formulu, ali ju nije našla. Ni u jednom od pomenutih državnih koncepata, bilo građanskih, bilo onih sa socijalističkim ili komunističkim predznakom, političke elite se nisu ni znale, niti mogle dogovoriti o temljenim pretpostavkama državog ustroja. Isto tako bih rekao da nema sumnje da ni u jednoj od svojih realizacija jugoslavenstvo nije predstavljalo zdravu alternativu političkim ekstremizmima, prvenstveno zbog toga što su se i realizatori jugoslavenskog projekta ponašali više-manje nasilno kao i njihovi ekstremistički suparnici.

Omer Karabeg: Gospodine Jovanoviću, po vama, kakva je bila uloga Miloševića u raspadu Jugoslavije?

Miroslav Jovanović:  Naravno da je njegova uloga bila veoma velika, ali ja smatram, i o tome sam pisao, da. Milošević nije nikakav samozvanac koji je došao na vlast. On se legalnim putem kroz sistem uspeo na vlast, tako da je on, na žalost i moju i Srbije, predstavljao odgovor srpskih elita na izazov epohe kraja Hladnog rata. Ali on je našao dostojne partnere i na drugim stranama. Ali, ako sad počnemo da otvaramo pojedinačna pitanja krivice rukovodilaca, otići ćemo u faktografiju koja nas nikuda neće odvesti sem u nekakve trivijalne rasprave ko je šta prvi uradio. Ono što je krucijalna stvar, kada je reč o Jugoslaviji, je upravo ovo što je rekao kolega Goldstein, a to je kako mi gledamo na jugoslavensku državu. Da li je reč o državi baziranoj na koherentnoj unutrašnjoj ideji, koja je dovela do ujedinjenja, ili je reč o državi koju je omogućio ili čak nametnuo širi evropski i svetski kontekst međunarodnih odnosa? Ako krenemo od pitanja funkcionalnosti, mi ćemo videti da je po Ustavu iz 1974. godine bilo formirano šest država koje su imale sve prerogative vlasti. Tada više nismo imali jedinstvenu komunističku partiju nego šest partija koje su tvorile nadkomunističku partiju. Već tada de facto imamo konfederaciju, što je bio jedan od pokušaja da se nađe modus vivendi za tu državu. Kad je reč o opštem kontekstu, 1944. i 1945. godine formira se bipolarni svet. Jugoslavija ima svoje mesto u njemu. Ona je na talasu staljinističkog modela formirana kao zemlja istočnog bloka, a posle 1948. godine, uz prećutnu saglasnost supersila, ostavljena je da postoji kao veoma zgodan, kako to neki zapadni autori kažu, ventil na ekspres loncu da ne dođe do pucanja. I, dok je postojao model bipolarnog sveta dogovoren na konferencijama u Teheranu, Jalti i Potsdamu, ta državna tvorevina kao da je spolja čuvana. Onog trenutka kad je taj svet nestao, nestalo je i te države. Isto se desilo i sa prvom Jugoslavijom. Ona je formirana 1. decembra 1918. deklaracijom kralja Aleksandra, ali ne smemo da zaboravimo da je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. i 1920. godine čovek koji je, uz francuskog premijera Žorža Klemensoa (Georges Clemanceau) i engleskog premijera Lojda Džordža (Lioyd George), faktički odlučivao o sistemu država u Evropi bio američki predsednik Vudro Vilson (Woodrow Wilson). On je došao sa idejom o pravu naroda na samoopredeljenje, ali je tokom konferencije izjavio: “Ja nisam znao da ima toliko naroda u istočnoj Evropi“, pa je onda formiran set država srednje veličine - od Jugoslavije, preko Rumunije, Čehoslovačke do Poljske - koje su, s jedne strane, bile sanitarni kordon prema sovjetskoj revoluciji, a, s druge strane, su okruživale Nemačku i predstavljali branu nemačkoj politici ekspanzije u Evropi. Onog trenutka kada se taj sistem, koji se, ne naročito precizno naziva versajskim, raspao 1938. i 1939. godine i kada se ušlo u Drugi svetski rat, istog momenta se raspala i Jugoslavija. Dakle, ...Jugoslavija se dva puta formirala i dva puta raspadala u vrlo specifičnim međunarodnim okolnostima kada su velike sile određivale funkcionalnost i karakter država koje će nastati na ovom prostoru....

Omer Karabeg:  Po nekim mišljenima Jugoslavija je pravno prestala da postoji 28. septembra 1990. godine kada je Srbija donela svoj ustav u kome se ona konstituiše kao nezavisna i suverena država. Da li se, recimo, taj akt, kada se jedna federalna jedinica u svom ustavu definiše kao suverena i nezavisna država, može uzeti kao početak raspada?

Miroslav Jovanović:  To je jedan od akata koji su nastali u tom trenutku. To je, koliko mene pamćenje služi, tada bilo obrazloženo kao vraćanje na stanje pre Ustava iz 1974. godine. Ne treba zaboraviti još jedan važan momenat - prekid vanrednog 14. kongresa SKJ 22 januara 1990. godine, kada su ga napustili slovenački i hrvatski delegati. S obzirom da druga Jugoslavija, onako kako je bila zamišljena, nije bila moguća van komunističkog klišea, to je takođe jedan od mogućih datuma. Pripremajući se za ovu emisiju ja sam našao nekih tridesetak datuma koji su svi podjednako važni. Na nekom simboličnom nivou možete da kažete i da je prekid utakmice u Maksimiru između Dinama i Zvezde 13. maja 1990. simbolički označio raspad. To može biti i datum formiranja SR Jugoslavije jer je tada SFRJ de iure prestala da postoji. I da dalje ne nabrajam.

Ivo Goldstein:  Mogli bismo satima govoriti o pojedinim datumima, ali ja bih se vratio na 14. kongres SKJ koji je bio sazvan, tako je otprilike bilo rečeno, sa zadatkom pronalaženja rješenja za duboku općedruštvenu krizu, odnosno da bi se izgladile sve nepomirljivije razlike između republika. Milošević je, kako to svjedoči njegov tadašnji bliski suradnik Borisav Jović, koji je neko vrijeme bio član, a i predsjednik Predsjedništva SFRJ, planirao da izolira slovensku delegaciju. Naime, kako kaže Jović, cilj je bio da Slovenci ostanu sami, da im se ne priključe Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija, pa da se oni počnu izgurivati iz Jugoslavije. Međutim, kako su sve odluke morale biti izglasane konsenzusom republičkih delegacija, bilo je jasno da Milošević neće moći nametnuti koncepciju centralizacije na razini SFRJ. Jer, slovenski i hrvatski komunisti su u tom trenutku već bili na tržištu, oni su prih vatili koncepciju suverenosti republika i tržišnog gospodarstva i pripremali su se za višestranačke izbore. Nakon tri-četiri dana mučna natezanja Slovenci i Hrvati su napustili kongres, a Bosna i Hercegovina i Makedonija nisu pristale na zahtjev da kongres ustanovi novi kvorum i nastavi raditi što je iznenadilo Miloševića i njegove adlatuse u Srbiji i Crnoj Gori. To je bio privremeni poraz Miloševićeve politike. Mogli bismo analizirati još neke događaje, ali ja bih htio skrenuti pozornost na još nešto. Vrlo često se u literaturi koja se bavi raspadom Jugoslavije, ja bih rekao više u inozemstvu, govori o tome da je jedan od uzroka raspada drevna etnička mržnja. To nije točno. Sva istraživanja pokazuju da je etnička distanca između naroda u bivšoj Jugoslaviji bila relativno niska. S druge strane, ne stoji ni teza da je na prostoru bivše Jugoslavije vladalo bratstvo i jedinstvo, a da su ga tijekom osamdesetih s velikim uspjehom uništavali nacionalistički orijentirani pojedinci i grupice. Moramo se kretati u gabaritima između ta dva ekstrema i naći neku misao vodilju koja će nam na izbalansirani način reći gdje smo bili osamdesetih godina, kuda smo krenuli i gdje nas je doveo rat.

Omer Karabeg: 25. juna 1991. godine su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost i odvojile se od SFRJ Jugoslavije. Može li se taj datum uzeti kao datum raspada Jugoslavije?

Miroslav Jovanović: To je jedan od datuma koji inače najčešće figurira kao datum prestanka Jugoslavije. Pazite, dve od šest republika su rešile da izađu iz zemlje, ona faktički više ne postoji. Ali, vi imate paradoks da Hrvatska proglašava nezavisnost 25. juna, a onda 1. jula delegira u Predsedništvo SFRJ Stjepana Mesića. Dakle, ona još uvek okvirno stoji u granicama te države. To nas opet vraća na priču da li je unutrašnji diskurs taj na osnovu koga možemo određivati datume raspada ili je to spoljašnji diskurs. Da li je trenutak raspada kada je Nemačka priznala Hrvatsku i Sloveniju? Da li je to je 19. septembra 1992. godine kada su Ujedinjene nacije ocenile da SFRJ više ne postoji? Koji su to datumi? Očigledno je da je raspad Jugoslavije proces koji ima užasno veliki broj isprepletenih nivoa i veoma je teško precizno odgovoriti na vaše pitanje koje nam uporno postavljate.

Ivo Goldstein:  Treba znati da desetak dana nakon 25. lipnja, kada je hrvatski sabor, koordinirajući to sa Slovencima, proglasio nezavisnost, dolazi delegacija Europske zajednice i traži da se ustanovi tromjesečni moratorij na takvu odluku. Čeka se do početka listopada, pa se 8. listopada donosi Deklaracija o nezavisnosti, a onda opet kreće jedan moratorij koji ustanovljava Njemačka da bi Hrvatska i Slovenija konačno bile međunarodno priznate početkom 1992. godine. Prema tome, čak i kad bismo uzeli 25. lipnja kao nešto što bi moglo vrijediti kao datum raspada on povlači za sobom niz datuma što opet govori o procesu. Ali, da se vratim na 25. lipnja. On je, zapravo, bio uzrokovan nesnosnim pritiskom JNA, koja je počela mimo volje legalno izabranih hrvatskih vlasti provoditi strategiju stvaranja tamponskih zona na različitim dijelovima hrvatskog teritorija, tako da je krenula, zapravo, jedna tiha okupacija koja je apsolutno bila nesnosna.

Omer Karabeg: Ime Jugoslavija ostaje i nakon odvajanja Slovenije i Hrvatske. 27. aprila 1992. godine proglašena je Savezna Republika Jugoslavija, takozvana krnja Jugoslavija koja se sastojala od Srbije i Crne Gore, a ime Jugoslavija konačno nestaje 4. februara 2003. godine, kada je proglašena zajednica Srbije i Crne Gore. Da li bi se taj datum mogao smatrati formalnim krajem Jugoslavije?

Miroslav Jovanović:  Da, 4. februara 2003. godine faktički prestaje da postoji SRJ, i time i ime Jugoslavija. Ako govorimo samo u ravni ideja možemo reći da je tog dana ime Jugoslavija nestalo iz političkog vokabulara na ovim prostorima i da je to nekakav kraj. Ali, ponavljam, to je jedan od mnogih krajeva ove zemlje.

Omer Karabeg:   Da li se Savezna Republika Jugoslavija, koja je nastala 27. aprila 1992. godine, još uvek može smatrati Jugoslavijom?

Ivo Goldstein:  Ja moram reći da tu Jugoslaviju koja se redizajnirala nakon jeseni 1991. ili početka 1992. godine mogu smatrati Jugoslavijom samo po imenu. To je jedna izvanjska forma koja više nema nikave veze sa onim što bih ja podrazumijevao pod Jugoslavijom, a to je jedna zdrava federacija. Naime, predominantni dio hrvatske javnosti je Jugoslaviju uvijek vidio kao federativnu tvorevinu. Unitarizacija koja se nametala u nekim periodima bila je nespojiva s idejom Jugoslavije.

Tu Jugoslaviju koja se redizajnirala nakon jeseni 1991. ili početka 1992. godine mogu smatrati Jugoslavijom samo po imenu. To je jedna izvanjska forma koja više nema nikave veze sa onim što bih ja podrazumijevao pod Jugoslavijom, a to je jedna zdrava federacija.

Nesporazumi oko temeljenih principa funkcioniranja te države postojali su od samom njenog osnivanja. Evidentna je bila nemogućnost političkih elita iz raznih dijelova zemlje da se o tome dogovore, tako da bismo mogli reći da je priča o raspadu možda počela već 1918. godine i da tokom 73. godine postojanja Jugoslavije svjedočimo jednom laganom procesu raspada. Naravno da je sve ono što se događalo potkraj osamdesetih godina Jugoslaviju, što se hrvatske javnosti tiče, činilo sve manje Jugoslavijom i, bez obzira što sam ja pun kritike na ono što se događalo u Hrvatskoj od proljeća 1990. godine, moram reći da je temeljni poticaj razgradnji Jugoslavije stigao od strane Miloševićeve politike i da si je on našao različite kompanjone u različitim dijelovima tadašnje Jugoslavije koji su pripomogli tom procesu.

Miroslav Jovanović:  Treba reći da je ta država funkcionisala na krhkoj ravnoteži političkih snaga Srba, Hrvata i Slovenaca, tri osnovne grupacije koje su je i formirale i čije je ime ona u početku nosila kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Kad god je ta ravnoteža bila narušena ta država nije imala perspektivu.  A faktori unutrašnjeg rascepa i podela konstantno se mogu pratiti od 1918. do 1991.  godine. Oni nisu bili dominantni, nekad se bili prekriveni političkim dogovorima, a neki put su bili potpuno pod kontrolom totalitarnog režima, na čijem čelu je bio Josip Broz, i nije bilo previše mogućnosti da dođu do izražaja. Kada su nakon Drugog svetskog rata crtane granice između republika, Broz je izjavio da to nisu linije koje razdvajaju nego su to žilice u mramoru koje spajaju. Na kraju se pokazalo da Jugoslavija, ipak, nije bila od mramora.

Omer Karabeg: Možemo li na kraju zaključiti da je nemoguće utvrditi datum raspada Jugoslavije?

Miroslav Jovanović:  Da, reč o procesima od kojih neki još uvek traju.

Ivo Goldstein:  Za ovaj sat vremena, koliko vodimo razgovor, mi smo, zapavo, kazali da je to vrlo teško i praktički nemoguće. Sa kojeg god stajališta pođemo uvijek ćemo biti u poziciji da direktan odgovor izbjegnemo. Ako vi date jedan datum, mi ćemo napraviti korak natrag i pokazati da taj datum ima čitav niz manjkavosti da ga se takvim odredi. Dakle, govorimo o procesu o kojem ćemo i dalje razgovarati, istraživati, sumnjati i onda na temelju tih sumnji ići u nova istraživanja i davati nove odgovore.

Internet stranica WikiLeaks nastavlja objavljivati tajnu dokumentaciju američkog Državnog tajništva. I mediji koji surađuju s WikiLeaksom nastavljaju objavljivati dokumente koje dobiju od tog web sajta. Analitičari smatraju da je upravo takvo, postupno, puštanje u javnost dokumenata strategija WikiLeaksa kako bi se cijela priča održala u medijima. WikiLeaks predstavlja sebe i kao medijsku organizaciju.

Upravo smo svjedoci da WikiLeaks treći put objavljuje tajnu vladinu dokumentaciju. U prva dva slučaja, kada su dokumenti bili povezani s ratovima u Iraku i Afganistanu, sve je bilo objavljeno odjednom. No sada je strategija drugačija.

Samo je dijelić od 250 tisuća dokumenata koje ta organizacija ima u svojim rukama, pušten u javnost, i iznosi manje od jedan posto ukupnog materijala. Sav taj materijal je objavljen u nekoliko poznatih novina u svijetu. Bivši urednik dnevnika Washington Post Phil Bennett kaže da osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, objavljuje dokumente u dijelovima zato što je bio nezadovoljan što su raniji dokumenti, vezani uz Irak i Afganistan, pali brzo u zaborav: „Bio je nezadovoljan što sve nije duže ostajalo u medijima. Želio je napraviti veću galamu, dobiti veću pozornost. Nema sumnje da oni sada novi materijal puštaju u fazama, tako da interes za cijeli slučaj što duže traje“.

Objavljeni dokumenti, koji su povjerljive prirode, problem su za američku vladu. Negdašnji zamjenik direktora CIA-e, john McLaughlin, kaže da vlada ne vole iznenađenja te vrste, a sada ih imaju svakodnevno: „Da ste u vladi, a a podaci cure vani, onda se pitate – što je slijedeće i kako se nositi s takvom situacijom? Isto tako, ovakve loše stvari događaju se u vrijeme kada ionako imate pune ruke drugog posla! Dakle, dobijete novi eksploziv u ruke, u svijetu koji je već nabijen eksplozivom“.

Neobičan je odnos između WikiLeaksa i novina koje objavljuju materijale. To su Le Monde u Francuskoj, El Pais u Španjolskoj, The Guardian u Britaniji, Der Spiegel u Njemačkoj. Te novinske organizacije ušle su na taj način u svojevrstan 'odnos' s WikiLeaksom, grupom koja je pod, kako je to rekao američki ministar pravosuđa Eric Holder, aktivnom i ozbiljnom istragom!

Ipak, te novine ne objavljuju svaki dokument i fokusiraju se na ono što smatraju zanimljivim. Jedan dokument, na primjer, sadrži infrastrukturna postrojenja diljem svijeta na koje Sjedinjene Države gledaju kao ključne po svoje interese, a objavljen je samo na web stranici WikiLeaks, ali ne i u spomenutim novinama.

Julian Assange kaže da on postupa kao novinar te da je WikiLeaks medijska kuća. Tako je ovog tjedna, na web stranici CommonDreams, Assange rekao da je WikiLeaks otkrio novu vrstu izvještavanja koju je nazvao „znanstveni žurnalizam“, a u kojem ljudi mogu pročitati neku vijest, te preko interneta provjeriti istinitost onog što su pročitali.

No, novinar Phil Bennett kaže da je WikiLeaks sklon tajenju materijala, što teško može zadovoljiti kriterije koji postoje u novinarstvu: „Nema mnogo transparentnosti kako se došlo do dokumenata koji se objavljuju. Upravo je dio problema gdje svrstati WikiLeaks kao organizaciju, odnosno vidjeti kakve namjere WikiLeaks ima. Isto tako se ne poštuju pravi novinarski standardi o procjeni, provjeri i diskusiji o tome kako  objaviti neku informaciju“.

I na kraju – nikome nije jasno koliko će dugo trajati objavljivanje povjerljivih američkih diplomatskih materijala.

Iznenađenje u redovima Katoličke crkve širom svijeta je veliko - to se ne može previdjeti. O izjavi pape Benedikta XVI. da Crkva u izvjesnim slučajevima može dozvoliti upotrebu kondoma za sada se niti jedan crkvenodostojnik ne želi izjašnjavati. Mada ovih dana u Rimu borave brojni kardinali, koji su sudjelovali u ceremoniji proglašenja novih kardinala, službenih izjava nema. Čini se da se sada svi ipak više bave time da dogovore zajedničku liniju s kojom će izlaziti u javnost. Jer, a to je svima jasno, ova papina izjava nije samo mala korekcija dosadašnje politike Vatikana, već poptpuna promjena stava. Jedan poznavalac prilika u Vatikanu, koji je želio ostati anoniman, rekao je da će se sada puno toga iz temelja promijeniti.

Još prošlog četvrtka (18.11.) je ugledni njemački tjednik Die Zeit objavio razgovor s novinarom Peterom Seewaldom, dugogodišnjim suradnikom minhenskog liberalnog lista "Süddeutsche Zeitung" i autorom dviju knjiga intervjua s kardinalom Josefom Ratzingerom iz vremena prije njegova izbora za Papu. Povod razgovoru bila je nova Seewaldova knjiga "Svjetlo svijeta" u kojoj su objavljeni razgovori koje je 56-godišnji bivši član "Radničkog saveza za obnovu Komunističke partije Njemačke" i u međuvremenu uvjereni vjernik-katolik tijekom šest dana proteklog ljeta vodio s papom u njegovoj ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfo.

Senzacionalna najava

Već u tom razgovoru za Die Zeit je Seewald, najavljujući knjigu koja bi u utorak (23.11.) trebala biti predstavljena javnosti, a potom dan kasnije pojaviti se i u knjižarama, i to istodobno na 18 svjetskih jezika, napomenuo da ona sadrži jednu senzaciju. Govoreći o pitanjima koja je postavio Papi, njemački novinar je rekao da je prvo pitanje bilo kako se osjeća. Koje je pitanje bilo posljednje, Seewald nije želio otkriti - napomenuo je tek da se radi o senzaciji.

U međuvremenu je jasno i o kakvoj: vatikanski list „Osservatore Romano“ je "provalio" tajnu i tiskao izvatke iz intervjua u kojem papa Benedikt XVI. odustaje od dosada striktne zabrane upotrebe kondoma.

Nakon objavljivanja glavne vijesti drugi mediji su požurili s nekim dodatnim detaljima. Tako se navodi da papa korištenje kondoma smatra dozvoljenim samo u slučajevima kada se njima može spriječiti širenje virusa AIDS-a. On i dalje kondome smatra načelo nemoralnima i u njima ne vidi neko trajno rješenje, ali smatra da njihova upotreba može smanjiti opasnost od zaraze i biti prvi korak ka pravoj i nepatvorenoj seksualnosti.

Ekspolozivan potencijal

Ne samo, međutim, da je ta izjava već sama po sebi senzacionalna, njen pravi eksplozivi potencijal je još više u ilustraciji koju papa koristi. Kao primjer slučajeva u kojima korištenje kondoma može biti dozvoljeno papa navodi muške prostitutke koje na taj način mogu spriječiti širenje AIDS-a. To je nakon dozvole korištenja kondoma druga tabu tema o kojoj papa govori. Jer time on ukazuje na problem muške homoseksualne prostitucije - oblika seksualnosti koji do sada po mišljenju Katoličke crkve uopće ne bi smio postojati.

Ovi stavovi pape predstavljaju doista radikalnu promjenu njegovog dosadašnjeg stava. Još 2009. godine je prilikom svog putovanja po Africi Benedikt XVI. izjavio da kondomi ne mogu riješiti problem AIDS-a: „Taj se problem ne može dijeljenjem kondoma prevladati. Upravo suprotno - time se problem samo povećava."

Zbog te izjave su ga mnogi kritizirali. Sada stižu pohvale sa svih strana. Tako primjerice i Charlotte Knobloch, predsjednica Središnjeg vijeća židova u Njemačkoj kaže: „Napredak koji se i dosada mogao vidjeti u Vatikanu sada je još očigledniji nakon ovih izjava o korištenju kondoma. Ja se nadam da će se to nastaviti. Ono što sam ja dosada mogla čuti je da su u Vatikanu svi oduševljeni time kako se papa odnosi prema toj temi."

Vrlo pozitivan je i odjek države. Bavarski ministar kulture Ludwig Spaenle je zadovoljan što ovaj papa nije izgubio osjećaj za realnost svijeta u kojem živimo: „Ja vjerujem da ovo treba gledati u širem kontekstu. Vrlo je važno da papa to vidi povezano s pitanjem zaštite osobnosti i časti pojedinca, pogotovo kada se taj pojedinac nalazi u konkretnoj, često i vrlo konfliktnoj situaciji. To je svakako korak unaprijed."

Nova propagandna strategija pape

Očigledno je da je ovim potezom Papa Benedikt XVI. promijenio svoju dosadašnju strategiju predstavljanja u javnosti kako svoje osobe tako i svojih ideja. Nova medijska strategija glasi - šef mijenja svoj dosadašnji stav sam od sebe, bez konzultacija s drugima, i pritom se sam brine za promidžbu. Ovaj interview je naime snimljen još tijekom šest dana u srpnju u ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfo, daleko od Vatikana. A očigledno da nitko do sada nije bio upoznat s njegovim eksplozivnim sadržajem.

U međuvremenu su međutim poznati i neki drugi navodi iz papine knjige "Svjetlo svijeta". Tako mediji navode da se on izjašnjava protiv opće zabrane nošenja burke te da se zalaže za gradnju novih džamija na Zapadu. Osim toga on govori vrlo jasno i o mogućnosti davanja ostavke na položaj pape: kada papa fižički, psihički ili spiritualno nije u stanju obavljati svoju dužnost, onda on ima pravo, pa čak i obvezu, povući se. Ove riječi ukazuju na to da je Benedikt XVI. možda već dao upute kako treba postupati u slučaju da se on razboli od neke neizlječive bolesti.

Knjiga će javnosti biti predstavljena u utorak (23.11.) a u knjižarama će se pojaviti dan kasnije.

Autori: S. Troendle/Die Zeit/Z. Arbutina

Nova studija o Alzheimerovoj bolesti pokazuje da žene snose najveći dio tereta te bolesti - bilo kao skrbnice ili njegovateljice, ili kao aktivistkinje u korist oboljelih, ili, pak, i same pogođene tom bolešću. U izvješću se od Kongresa traži da usvoji sveobuhvatnu strategiju za nošenje s bolešću koja u Americi prerasta u epidemiju. No, ta epidemija nije ograničena samo na zapadne zemlje.

Svakih sedam sekundi negdje u svijetu se dijagnosticira novi slučaj demencije, prema podacima Udruge za Alzheimerovu bolest. Očekuje se da će se ta bolest utrostručiti u slijedećih 40 godina jer je povezana sa starenjem, a svugdje u svijetu ljudi žive duže.

Najnovije izvješće pripremili su Udruga za Alzheimerovu bolest i prva dama Kalifornije, Maria Shriver. Ona je iskusila Alzheimerovu bolest u vlastitoj obitelji: kod njezinog oca ta je bolest bila dijagnosticirana 2003. Osobno iskustvo bilo je katalizator za nastanak izvješća naslovljenog: "The Shriver Report: A Woman's Nation Takes on Alzheimer's".

"Šezdeset posto onih koji obole su žene. One isto tako pružaju skrb i njegu. A milijuni tih žena i rade puno radno vrijeme," kaže Shriver.

U izvješću se promatra epidemiologija Alzheimerove bolesti u Sjedinjenim Državama. Pokazalo se da žene čine gotovo dvije trećine pacijenata i gotovo 60 posto neplaćenih njegovateljica i skrbnica. Znanstvenici i sociolozi tu bolest zovu - bolešću žena.

Dr. Ted Tothstein, neurolog Sveučilišnog medicinskog centra George Washington, kaže da su žene više pogođene jer muškarci žive kraće: "Kad pogledate dobnu skupinu od 75 do 85 godina, u njoj je mnogo više žena nego muškaraca, tako da i prevalencija bolesti postaje veća kod žena jednostavno zato što ih je više živo u osamdesetim godinama."

Izvješće prognozira da će Amerikanci potrošiti 20 bilijuna dolara u slijedećih 40 godina na Alzheimerovu bolest. Naglašava se potreba za većim financiranjem istraživanja, kao i za stvaranjem nacionalne strategije za nošenje s tom bolešću.

"Srčane bolesti i rak dobiju po šest, odnosno pet milijardi dolara, a Alzheimerova bolest dobije 500 milijuna. A, ustvari, ljude će u slijedećih nekoliko godina prije pogoditi Alzheimerova bolest nego srčani infarkt ili rak," kaže Shriver.

Kako ljudi u čitavom svijetu žive do sve starije dobi, tako se očekuje i dramatičan porast broja oboljelih od Alzheimerove bolesti. Lijeka nema; postojeće terapije samo ublažavaju simptome. Očekuje se da će do 2040. ta bolest pogoditi 80 milijuna ljudi u svijetu, od čega 60 posto u zemljama u razvoju. A, neproporcionalno veći broj pogođenih bit će žene bez dostupa učinkovitom liječenju

Mnogi ljudi čekaju na transplantaciju organa koji bi im mogao spasiti život ili poboljšati kvalitet života. Samo u Sjedinjenim Državama, više od 100 tisuća ljudi su kandidati za usađivanje doniranih organa ili tkiva. No, prema službenim podacima, u prvih šest mjeseci ove godine, bilo je donirano samo oko 14 tisuća organa. Potražnja za organima za presađivanje daleko je veća od ponude i u Sjedinjenim Državama i drugdje u svijetu. Stručnjaci procjenjuju da milijuni ljudi diljem svijeta trebaju transplantacije organa.

Godinama već liječnici tragaju za drugim načinom rješavanja tog problema, između ostalog i istraživanjima vezanim uz strojeve i postupke kojima bi novi organi bili – uzgojeni. Ideja možda nalikuje na nešto iz science-fiction literature, ali je ona vrlo stvarna i već daje rezultate. U prirodi, neke ribe, gmazovi i crvi mogu nadomjestiti izgubljene dijelove tijela, no, nadoknada ljudskih organa mnogo je kompliciranija. Kompaktni organi, poput jetre, vrlo su gusti i izgrađeni od usko specijaliziranih stanica. Neki organi su i vrlo veliki; jetra može težiti gotovo dva kilograma.

No, zamjenski organi su već uspješno stvoreni i usađeni pacijentima. Doktor Anthony Atala direktor je Instituta za regenerativnu medicinu Baptističkog medicinskog centra Sveučilišta Wake Forest. On je stvorio nove mokraćne mjehure za pacijente kojima su oni potrebni, točnije njegova je ekipa stvorila rešetku koja pruža osnovu za rastuće stanice. Na takvoj rešetki sporo raste tkivo koje, na koncu, postane funkcionalni organ.

"Rešetku oblikujemo u mokraćni mjehur, čiju unutrašnjost obložimo stanicama koje oblažu i pravi mjehur. Vanjsku stranu obložimo mišićnim stanicama. Sve to stavimo u napravu koja nalikuje na pećnicu i ostavimo da raste. Šest do osam tjedana kasnije, taj se organ može usaditi pacijentu," kaže doktor Atala.

Uzgoj novih organa – mada zvuči kao nešto što će postojati u dalekoj budućnosti – možda i nije tako daleko. Neke kompanije već rade na razvoju strojeva koji će proizvoditi tkiva i organe na način vrlo sličan onome što radi fotokopirni stroj. Jedna od takvih kompanija je Organovo, u Kaliforniji, koja se i naziva kompanijom regenerativne medicine. Njezin je cilj, kažu, da koristi metodu tiskanja za stvaranje tkiva za istraživanja i kirurške zahvate.

Gabor Forgacs, sa Sveučilišta Missouri, pomogao je u osnivanju kompanije Organovo. Ove godine, on je na popisu stotinu najkreativnijih osoba biznisa, prema izboru poslovnog časopisa Fast Company. A u prosincu prošle godine, australska kompanija Invetech objavila je da je kompaniji Organovo isporučila prvi 3-D bio-tiskač, a još će ih nekoliko biti isporučeno do kraja slijedeće godine. Organovo planira postaviti te strojeve u znanstveno-istraživačke centre diljem svijeta.

Tiskanje organa umnogome je jednako drugom 3-D tiskanju. Razlika je u tome što se trodimenzionalna okosnica strukture izgrađuje od hidrogela, materijala ugljikohidratne osnove. Ta okosnica služi kao struktura na kojoj rastu ljudske stanice, a različitim oblikovanje mogu se proizvesti krvne žile ili druge vrste tkiva. Pomoću lasera, isti bio-tiskač postavlja stanice na pažljivo izmjerena mjesta na okosnici, a potom ih održava u uvjetima u kojima one izrastaju u tkivo, te, konačno, u organ. Organovo to naziva NovoGen trodimenzionalnom tiskarskom tehnologijom. Nakon što je izvađen iz 'pećnice', organ još treba dodatno pripremiti prije nego što ga kirurg usadi pacijentu, no neki znanstvenici vjeruju da će bio-tiskači jednog dana biti sposobni tiskati organe izravno u tijelo pacijenta.

"Mislila sam da pada kiša. Ali to moje oči suze" - ti stihovi jedne mađarske pjesme spontano su pali na pamet Melindi Nadj Abonji tijekom njezinog zahvalnog govora pri proglašenju dobitnika Njemačke književne nagrade u ponedjeljak (4.10.) u Frankfurtu. Tu pjesmu je, kaže, jako voljela kad je bila mala. Roman za koji je dobila nagradu "Tauben fliegen auf", prema njezinim riječima, svojevrsni je hommage njezinoj mađarskoj baki kod koje je provela prve godine svog života.

Za mnoge uvijek "oni s Balkana"

Melinda Nadj Abonji rođena je 1968. godine u Vojvodini, 1974. je s roditeljima emigrirala u Švicarsku. Po tome dijeli sudbinu s glavnim likom iz njezinog romana, Ildiko, koja priča kako obitelj Kocsis okreće leđa Titovoj Jugoslaviji i pokušava početi novi život u jednom švicarskom selu. Roditelji Kocsis bjesomučno rade u svojoj kafeteriji da bi osigurali uvjete za pristojan život svoje dvije kćeri - i stekli poštovanje.

Oni se prilagođavaju novoj sredini, polažu test za državljanstvo, postaju Švicarci - na prvi pogled riječ je o vrlo uspješnoj integraciji. Ali samo na prvi pogled. Jer kod mnogih svojih švicarskih sugrađana oni ostaju "Balkanci". Kada jedan od gostiju kafeterije razmaže izmet po WC-u, Ildiko je definitivno puna kapa servilne ljubaznosti koju traži njezin posao kod roditelja. Odlazi u veliki grad, pomalo nesigurna zbog neizvjesnosti onoga što je čeka, ali samouvjerena jer uzima život u svoje ruke.

Roman Nadj Aboni proizlazi iz burnih događaja iz najnovije europske povijesti. Oslikava i bijedu socijalizma, rat i položaj mađarske manjine u Srbiji. No, prije svega opisuje život na razmeđi raznih kultura i iritacije koje on stvara. Tako Ildiko, pri odlasku, upada u oči da je ime njezinog rodnog grada na ulasku u grad napisano u tri verzije: na latinici, na ćirilici i na mađarskom.

Odskočna daska za nepoznate autore

Njemačka udruga nakladnika i knjižara od 2005. godine tradicionalno večer uoči otvaranja Frankfurtskog sajma knjiga, objavljuje dobitnika Njemačke književne nagrade za najbolji roman godine napisan na njemačkom jeziku, dotirane s 25.000 eura. Ona se, iako nova, vrlo brzo afirmirala kao jedna od najvažnijih književnih nagrada na svijetu. Utemeljena je po uzoru na englesku Bookerovu nagradu i francusku Prix Goncourt, a trebala bi pomoći stranim izdavačima da pronađu ono što je posebno dobro u moru recentne njemačke produkcije. Nakladnici i knjižari su je uveli sigurno iz sebičnih razloga. U užem izboru nađe se, naime, nekoliko naslova uglavnom nepoznatih i neafirmiranih autora koji se do tog trenutka ne prodaju baš najbolje, što se stubokom promijeni nakon objavljivanja liste nominiranih.

Onaj tko na koncu dobije Njemačku književnu nagradu preko noći mijenja svoj status iz "no-name-pisca" u "shooting star" i može računati s puno boljom prodajom svojih knjiga. To su dokazala iskustva laureata iz prethodnih godina: roman dobitnika nagrade 2008. Uwea Tellkampa "Der Turm", na primjer, preveden je već na deset jezika i u kratkom roku se koracima od sedam milja popeo na listi najprodavanijih knjiga. A to je, naravno, dobro za autore, ali i za njihove nakladnike i za knjižare.

Autorice: Gabriela Schaaf, Sonja Badorek (D. Dragojević)

Iako će spomenuti način mršavljenja biti privlačan i muškarcima i ženama, ali zbog posve drugačijih razloga, ultimativna seks dijeta propisuje redovite seksualne aktivnosti s ciljem gubljenja suvišnih kilograma. Pitate se što podrazumijevamo pod redovitim seksom? Pobornici dijete tvrde: tri do pet puta tijekom tjedna i najmanje jednom (ili više) tijekom vikenda.
Istraživanja su pokazala da seks ima brojne zdravstvene prednosti kao što je zdravo srce, zdrav imunološki sustav, manje depresije i gubitak težine.
No, ako ste mislili da se tijekom seks dijete možete prežderavati do mile volje – u krivu ste. Seks dijeta zahtijeva kontrolu porcija. Međutim, važno je da uživate u hrani, baš kao što uživate u seksu. Hranu treba konzumirati u mirnoj atmosferi, žvakati ju polako i oblizivati usne nakon svakog griza. Stručnjaci poručuju: konzumacija omiljenih namirnica mora predstavljati pravu uživanciju!
Prehrana koja se konzumira tijekom seks dijete mora sadržavati malo masnoća, a puno vlakana. Jedino što morate izbaciti iz prehrane su kruh i tjestenina. Izaberite malo-masne mliječne proizvode, cjelovite žitarice, slastice bez šećera, svježe začinske biljke, plodove mora, voće i povrće. Dozvoljeno je uživati u tamnoj čokoladi i vinu – riječ je o afrodizijacima koji će vas dodatno napaliti.

"Naše istraživanje sugerira da je cijepljenje protiv gripe povezano sa smanjenjem relativnog rizika od srčanih bolesti u odraslih osoba za oko 19 posto."
Smanjenje je bilo još i veće - 21 posto - za osobe koje su se cijepile ranije u sezoni gripe. Rezultati su matematički bili prilagođeni kako bi odrazili činjenicu da se upravo osobe koje su u većem riziku od srčanih bolesti u većem broju cijepe protiv gripe. Dr. Siriwardena ističe da njegova studija ističe vezu ' po asocijaciji' između dva promatrana parametra, što ne znači da su oni zaista uzročno-posljedično povezani. Ali, on nudi jednu moguću vezu između naizgled nepovezanih stanja gripe i srčanog napada:
"Ključna teorija je da u srčanim arterijama koje su sužene gripa izaziva upalni proces koji povećava mogućnost da plak rupturira. Dakle, gripa potiče rupturiranje plaka i početak srčanog napada. To je teorija."
Za mnoge ljude, poruka ove studije je da postoji još jedan dodatni razlog za cijepljenje protiv gripe. No, kao pravi znanstvenik, dr. Siriwardena - s kojim smo razgovarali putem Skypea - malo drugačije analizira nalaze svoje studije:
"Konačna poruka ove studije je da trebamo daljnjim istraživanjem zagledati točno u tu povezanost gripe i srčanog napada i vidjeti radi li se o stvarnoj uzročno-posljedičnoj vezi."
Studija Niroshana Siriwardene i njegovih kolega objavljena je u časopisu "Canadian Medical Association Journal

Sve je počelo u ožujku 1991. godine. U jednom londonskom listu namjenjenom prvenstveno homoseksualnoj muškoj publici objavljen je oglas s tekstom: "Tražim osobe svog spola s kojima bih mogao igrati nogomet". I doista, iako ni sam autor navodno nije vjerovao da će se na njegov oglas javiti toliki broj homoseksualnih muškaraca željnih igranja nogometa, ovaj je kratki tekst označio početak pokretanja nove platforme, nogometnog kluba za one "drugačijeg seksualnog opredjeljenja". Samo nekoliko dana nakon objavljivanja desetak mladića počelo je s treningom na igralištu u istočnom dijelu Londona.

Neki su ovdje po prvi puta potrčali za loptom, no većina se već nekad davno bavila ovim sportom – naravno prije trenutka (javnog) priznanja svojih seksualnih opredjeljenja. Nakon toga se nitko od njih više nije usudio ni pomisliti na aktivno bavljenje ovim sportom.

Ili nogomet ili – život

"U početku je bilo teško… Svi smo do tada već više puta bili suočeni s uvredljivim povicima na račun homoseksualaca koji se čuju s nogometnih tribina i koji su nažalost sastavni dio navijačke kulture, tako da nam je naravno bilo izuzetno teško. Morali smo se doslovno izdignuti iznad samih sebe i skupiti svu hrabrost kako bismo mogli zaigrati na nogometnom terenu", prisjeća se Eric Najib, današnji trener i vratar kluba Stonewall FC.

Njihovi strahovi naime nisu bili neosnovani. Samo dvije godine ranije se u blizini njihova kluba, u jednoj garaži, objesio Justin Fashanu – do danas jedini profesionalni igrač nogometa koji je u javnosti otvoreno progovorio o svojim homoseksualnim opredjeljenjima. No pritisak, uvrede, diskriminacija i prijetnje smrću koje su nakon njegova javnog nastupa uslijedile na kraju su ipak učinile svoje. "Na treninzima smo često o tome pričali. Većina se bojala za vlastiti život iako zapravo nismo bili ni poznati ni popularni“, kaže Najib i dodaje da su unatoč tome na utakmicama uvijek iznova doživljavali poniženja svih vrsta: kako od strane publike tako i od suparničkog tima. Čak su i suci, tvrdi Najib, vrlo često otvoreno sudili na našu štetu.

Homofobični BBC

No hrabrost i upornost su se na kraju ipak isplatili. Prije deset godina Stonewall FC počeo je igrati u Middlesex County Premier Division i od tada se nalazi u ligi iznad koje igraju već samo poluprofesionalci. Osvojili su brojna prvenstva, između ostalih, ove su godine odnijeli već treću pobjedu na Gay igrama ( u Kölnu, u srpnju ) i time postali najuspješniji homoseksualni nogometni klub na svijetu uopće. U njihove sponzore se ubraja i engleska banka Barclays – institut o čijoj financijskoj podršci sanja i veliki broj engleskih profesionalnih klubova.

"Unatoč uspjehu još uvijek smo izloženi predrasudama i uvredama. Nogomet je bio i ostao tipično 'muški' sport, rezerviran isključivo za heteroseksualce. Pri tome veliku ulogu igraju i sami mediji", kaže Eric Najib i dodaje da je homofobija jedna od rijetkih vrsta diskriminacije koja je u Velikoj Britaniji još uvijek "normalna". Čak se i sama medijska kuća BBC već nekoliko puta morala opravdavati i javno ispričavati zbog "homofobičnog načina izvještavanja o pojedinim tema".

Isprike i više tolerancije

No s druge pak strane, kada usporedi današnju situaciju s onom od prije dvadeset ili deset godina, "razlika je kao Nebo i Zemlja", kaže Najib. "Društvo se ipak promijenilo, otvorilo, i iako ima još mnogo toga što nije u redu, ipak su učinjeni veliki pomaci. Danas se na stadionima doduše još uvijek mogu čuti uvredljive riječi i psovke na račun homoseksualaca, no to više nije kao prije. A ukoliko nas neki igrač suparničke momčadi tijekom utakmice i uvrijedi rečenicom tipa "Diži se pederu!" ili "Pederska svinjo!", tada se taj netko po završetku utakmice i ispriča – to je prije bilo nezamislivo", kaže Eric Najib.

Autor: Željka Telišman

Stopa siromaštva u Americi najveća je u zadnjih 15 godina, a ukupan broj siromašnih građana Sjedinjenih Država najveći u pet desetljeća otkako postoje takve statistike, pokazuje izvješće Saveznog ureda za popis stanovništva. Prošle godine, u siromaštvu je živjelo 43 milijuna i 600 tisuća građana, četiri milijuna više nego 2008., odnosno u postocima porast sa 13,2 na 14,3 posto.
Siromaštvom se definira godišnji prihod manji od 22 tisuće dolara po četveročlanoj obitelji. Prosječni prihod po domaćinstvu u Sjedinjenim Državama u 2009. iznosio je 49 tisuća 777 dolara, bez statističke promjene u odnosu na prethodnu godinu.
Ista studija pokazuje da je broj ljudi bez zdravstvenog osiguranja porastao 2009. na više od 50 milijuna – sa 46 milijuna prethodne godine -, prvi porast u broju neosiguranih otkako se prikupljaju podaci o zdravstvenom osiguranju, od 1987.

Aristokratskoj svadbi organiziranoj u listopadu 1810. na takozvanoj "Terezijinoj livadi" prisustvovalo je preko 50.000 posjetitelja. Zbog velikog uspjeha zabave, vlasti su vrlo brzo donijele odluku kako će se nešto slično ponoviti i sljedeće godine.

U drugoj godini postojanja, bavarski poljoprivrednici otkrili su ovu listopadsku feštu za sebe i iskoristili je kao platformu za predstavljanje svojih proizvoda. Zatim su uslijedile i nagrade za najbolje uzgojenu stoku, a nekoliko godina kasnije organizirana su i natjecanja u pucanju. Već 1819. godine na Oktoberfestu su postavljeni prvi štandovi s pivima i vinima, a nešto kasnije i s raznim vrstama likera, pa i slastičarskim proizvodima. Sve to samo je doprinijelo jačanju Oktoberfesta kao neke vrste nacionalnog praznika. Vrlo brzo narod ga je od milja počeo zvati "Wiesn" (livada), što se i do danas zadržalo, a razdoblje u kojem se održavao "Wiesn" za mnoge je predstavljao najljepše doba godine.

Trn u oku Bartholdyja

Oktoberfest je poznat i po tome što je zbog njegovog održavanja morao čak biti pomaknut koncert već tada uglednog kompozitora Felixa Mendelssohna Bartholdyja, što je naravno izazvalo njegovo negodovanje. Prvobitni povod slavlja, vjenčanje prestolonasljednika Ludwiga i princeze Therese, sve više je počeo padati u zaborav.

Najreprezentativniji simbol Terezijine livade je skulptura Bavaria, visoka gotovo 20 metara. Ludwig, koji je u međuvremenu već bio postao kralj svečano ju je postavio 1850. godine. No čuvena Bavaria nije ostala jedino impozantno „biće“, koje je ušlo u povijest Oktoberfesta, s obzirom na to da je ova pučka fešta svake godine privlačila i još uvijek privlači razne poznate, ali i bizarne ličnosti. Jedna od njih bio je Steyrer Hans, poznat i pod nadimkom "bavarski Herkul". On se u narodu proslavio kada je uspio samo srednjim prstom podići kamen težak oko 50 kilograma. S obzirom na to da je imao svoj pivski štand na "Wiesn"-u, snaga mu je, prilikom nošenja krigli po raznim šatorima na fešti vjerojatno bila prijeko potrebna. Naročito imajući u vidu da je Oktoberfest vremenom sve više poprimao karakter pivskog festivala.

Od aristokratske svadbe do pivskog festivala

Krajem 19. stoljeća minhenske pivare otkrile su da je Oktoberfest odlična platforma za reklamiranje svojih proizvoda, a uz to i prilika da u kratkom vremenskom roku prodaju ogromne količine piva te time ostvare značajnu dodatnu zaradu. Tako su postavljeni novi i veći pivski šatori. A posjetitelji su na "Wiesn" dolazili u sve većem broju i uvijek vrlo dobrog raspoloženja, pa su očekivanja proizvođača po pitanju zarade gotovo uvijek ispunjena ili čak nadmašena.

Sve veći uspjeh Oktoberfesta, počeo je naravno privlačiti i mnogobrojne zabavljače raznih orijentacija, koji su sa svojim "vlakovima strave", ljuljačkama ili pak vrtuljcima svake godine uveseljavali kako djecu, tako i odrasle. Preduvjet za ostvarivanje profita spomenutih zabavljača i njihovih strojeva bilo je lijepo vrijeme. Iz tog razloga, razdoblje održavanja Oktoberfesta pomaknuto je na rujan. Ali "Wiesn" je i dalje zadržao svoj veseli i razdragani karakter.

Najljepše doba godine

Tek Prvi svjetski rat uspio je prekinuti ovu dugogodišnju tradiciju. Po završetku rata "Wiesn" je proživljavala teška vremena, prvo zbog inflacije, a potom zbog nacionalsocijalizma. No usprkos tome, slavilo se - ne jednako razdragano i bezbrižno kao prethodnih godina, ali se u svakom slučaju Oktoberfest održavao. Sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju održale su se najprije dvije manje jesenske proslave, prije nego što je 1949. svečano, uz paradu u narodnim nošnjama i prisutnost strijelaca, ponovo organiziran čuveni Oktoberfest.

Tradicija da minhenski gradonačelnik svake godine riječima "O'zapft is" otvara spektakl, započeta je 1950. godine i također se zadržala sve do danas.

"Više, brže, dalje" - moto je, koji se može primijeniti i za "Wiesn" posljednjih godina. Vrtuljci postaju sve uzbudljiviji, a pivski šatori sve puniji. Težak udarac za Oktoberfest bio je atentat, koji je 1980. godine izvršio čovjek iz desničarsko – radikalnog okružja. Detonirao je bombu, koja je ubila 13 osoba, a ranila čak 200 posjetitelja. Tuga je bila ogromna, ali i strah da bi se nešto slično moglo ponoviti. No na svu sreću mreže osiguranja pokazale su se efikasnim, pa već preko 30 godina na Oktoberfestu nije bilo većih tragedija. Tako je "Wiesn" konačno ponovo postala ono što je oduvijek i bila - najljepše doba godine. I u tom smislu: "Jedan, dva, tri, živjeli!"
 

Hrvatski povjesničari razilaze se u ocjeni sudske rehabilitacije Draže Mihailovića, kao i u ocjeni mogućeg utjecaja tog postupka na odnose dviju država – od toga da neće biti nekog presudnog utjecaja, pa do upozorenja da će sudska rehabilitacija Draže Mihailovića u srpskoj javnosti potaknuti revizionizam i drugačiji odnos ne samo prema Drugom svjetskom ratu, nego i prema novijim događajima.

Povjesničar mlađe generacije i urednik Časopisa za suvremenu povijest Nikica Barić kaže kako ne smatra da pokretanje sudske rehabilitacije Draže Mihailovića može bitnije utjecati na hrvatsko- srpske odnose.

Barić za naš radio kaže kako on, za razliku od većine negovih hrvatskih kolega, „Jugoslavensku vojsku u otadžbini“ , odnosno četnike priznaje za pokret otpora, koji je imao drugačiju taktiku nego partizani i koji je iz taktičkih razloga surađivao s Nijemcima i Talijanima.

„A druga je stvar što su četnici vršili te zločine nad muslimanskim stanovništvom i nad Hrvatima. Naravno da se tu hrvatsko i srpsko viđenje potpuno razlikuju, ali ne smatram da je to nekakva ključna stvar koja može utjecati na hrvatsko-srpske odnose. Tako bi se i sa srpske strane nama moglo prigovoriti puno stvari, ali mislim da mi imamo isto pravo reinterpretirati i drugačije gledati na Drugi svjetski rat, a i mi njima u njihovom okviru moramo pustiti neka oni rade svoje. Ja se s time neću sasvim složiti, ali tko sam ja da im to priječim?“

Od antifašizma do genocida

Povjesničarka i uvjerena antifašistkinja Zorica Stipetić u izjavi za naš radio oštro osuđuje sudsku rehabilitaciju Draže Mihailovića.

„Ja ne znam zašto bi bilo koji antifašist imao mekše srce prema rehabilitaciji Draže, nego što sam imala prema glorifikaciji NDH! Ja – pravo da vam kažem – nemam taj osjećaj za simetriju da pustim njiima , jer – nisam pustila ni ovima ... Što se mene tiče, za mene je strašno i jedno i drugo, mada to nisu iste stvari. Mada su koljači jedni i drugi, i kolaboranti i jedni i drugi!“

„Četnički pokret bio je ekstremno nacionalistički, ali ne i fašistički, ali su zato bili fašistički sluge. Sa druge strane Mihailović je bio ministar u izbjegličkoj londonskoj vladi s kojom je Churchill računao do posljednjeg trena“, podsjeća doktorica Stipetić.

„Stvari jesu nijansirane u jednoj povijesnoj diskusiji, ali kada treba suditi, onda mislim da te finese nisu neophodne, i da se glatko može reći da je to apsolutno stvar za osudu i štoviše – po mom sudu – to je duboko zastrašujuće.! Samo što vjerojatno neće imati zastrašujuće posljedice.“

„Iako je četnički pokret u početku bio na antifašističkoj strani, u konačnici je postao kolaboracionistički – ne samo sa genocidnim planom istrebljivanja nesrpskih naroda, nego i sa njegovom realizacijom na manjem prostoru i u manjim brojevima nego što su četnici prvotno planirali“, kazao je za naš radio redoviti profesor na Katedri za hrvatsku povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Ivo Goldstein.

„Svakako - taj pokret je genocidan. Što se tiče odnosa Hrvatske i Srbije, mislim da će – ukoliko rehabilitacija Draže Mihailovića uistinu uspije - to imati negativne posljedice. To će potaknuti revizionizam i drugačiji odnos u srpskoj javnosti ne samo prema Drugom svjetskom ratu, nego i prema najnovijim događajima, i to ne može završiti dobro. Mislim da su u krivu svi oni koji misle da to neće imati reperkusija, a rekao bih da su čak i naivni!“, kaže Goldstein.

Radi se o tek jednoj od bezbroj malih kršćanskih zajednica u SAD-u i oko samo 50-ak vjernika okupljenih oko pastora Jonesa u centru "Dove World Outreach", ali njihov plan ima veliku simboličku težinu. Oni pozivaju na javno paljenje Kurana 11. rujna između 18 i 21 sata u gradiću Gainesvilleu u Floridi. "Planirali smo to u sjećanje na one koji su 11. rujna 2001. brutalno ubijeni i želimo poslati radikalnim islamističkim elementima jasnu poruku. Ne zanima nas šerijatsko pravo, ne toleriramo njihove prijetnje, njihovo zastrašivanje, njihov radikalizam", objasnio je pastor Jones.

Washington zabrinut

Za svoj plan ne nalazi razumijevanje u Washingtonu. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Philip Crowley taj je plan nazvao provokacijom i izrazio nadu da ipak neće biti proveden u djelo. Ministrica Hillary Clinton jasno je dala na znanje da se američka nacija od samog početka obvezala na vjersku toleranciju. "Poznato je da je George Washington 1790. u jednoj sinagogi napisao: ova zemlja neće trpjeti vjersku netoleranciju i protjerivanja", podsjetila je.

Glavni zapovjednik NATO-ovih postrojbi u Afganistanu David Patraeus je upozorio da bi spaljivanje Kurana moglo ugroziti živote američkih vojnika u Afganistanu i cijelu misiju. To će, dodao je, biti hrana za ekstremiste u mnogim zemljama i potaknuti novo nasilje. U Kabulu su već održani prvi antiamerički prosvjedi izazvani planom pastora Jonesa, a policija je priopćila da je on već dobio i nekoliko prijetnji smrću. Glavni tajnik NATO-saveza Anders Fogh Rasmussen mišljenja je da bi spaljivanje Kurana bilo protivno svim vrijednostima za koje se međunarodna zajednica treba zalagati i boriti. Osude stižu i iz Vatikana, no pastor Jones se ne da odvratiti od svog plana. "Nama je jasno da će ovim činom ljudi biti uvrijeđeni. I ja sam uvrijeđen kada se pale američka zastava i Biblija. Ali poruka koju želimo poslati nam je važnija od toga hoće li netko biti uvrijeđen. Mi ne možemo zatvarati oči pred radikalnim islamom samo jer će netko biti uvrijeđen", kaže on. Gradske vatrogasne službe su zabranile provođenje akcije, ali upitno je hoće Jones to poštovati.

Oštra osuda vjerskih vođa

Jučer su se na poziv sjevernoameričke islamske zajednice u Washingtonu okupili i predstavnici svih vjera. Oni su iskazali veliku zabrinutost zbog neprijateljstva prema islamu koje raste u američkom narodu i medijima. Tome je pridonijela žučna javna rasprava o gradnji muslimanskog kulturnog centra u blizini Ground Zeroa. Baptistički svećenik Gerald Durley je pročitao zajedničku izjavu u kojoj, između ostalog stoji: "Kao vjerske vođe u ovoj divnoj zemlji smo se sastali u glavnom gradu da bismo kategorički ustali protiv poruge, dezinformacija i neuvijene vjerske netolerancije čija je meta muslimanska zajednica u Americi." Oni su oštro osudili planove pastora Jonesa. "Kao član evangeličke zajednice kažem svima koji tako nešto čine: oni obeščašćuju ime Isusa Krista i krše zapovijed: voli bližnjega svoga", poručio je pastor Richard Cizik.

Autori: Ch. Bergmann/A. Ziegler/D. Dragojević/agencije

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2002. Daniel Kahneman i njegov kolega sa sveučilišta Princeton, ekonomist Angus Daeton analizirali su podatke iz opsežnog istraživanja o odnosu prihoda i zadovoljstva životom u kojem je 2008. i 2009. godine sudjelovalo 450000 Amerikanaca.

"Osjećaj zadovoljstva životom i emocionalno blagostanje rastu s porastom prihoda, ali samo dok se ne dosegne zarada od 75000 dolara na godinu", napisali su Kahneman i Daeton.

"Povećanje prihoda iznad toga iznosa više neće popravljati svakodnevno raspoloženje pojedinca", dodali su.

Autori tvrde da rast prihoda iznad 75000 dolara ne pridonosi osjećaju sreće niti ne olakšava tugu ili stres.

"Možda 75000 predstavlja prag iznad kojeg povišenje prihoda ne pridonosi sposobnosti pojedinca da se bavi onim što ga emocionalno čini sretnim, to jest da provodi vrijeme s najdražima ili uživa u slobodnom vremenu", objašnjavaju ti znanstvenici.

Po podacima američkog statističkog ureda, 32% američkih kućanstava prešlo je taj prag u 2008. godini.

Nimalo ne iznenađuje što istraživanje potvrđuje da manjak novca čovjeka čini manje sretnim.

Slabi prihodi pojačavaju emocionalne boli koje prate razvod, bolesti ili samoću, naglasili su Kahneman i Deaton.

Analiza nedavnih satelitskih snimaka pokazuje da se ledeni pokrivač na Grenlandu i Zapadnom Antarktiku topi upola sporije od ranije predviđenog.

Ekipa američkih i nizozemskih znanstvenika koji su proučavali najnovije podatke priopćila je da se sporije podiže i razina mora, izazvana topljenjem ledenog pokrivača.

Raniji proračuni navodili su da se led topi brzinom od 230 gigatona godišnje na Greenlandu i 132 gigatona na zapadnom Antarktiku, a taj trend pripisan je globalnom zatopljenju.

Ti raniji proračuni, kažu znanstvenici nisu uzimali u obzir prirodne deformacije Zemljine kore, poput tonjenja morskog dna pod Grenlandom.

Ralf Kramp ima 45 godina i nepismen je. Više od 30 godina radio je u transportu. Mnogi njegovi kolege nisu znali za njegov problem. On ga je od njih skrivao - iz straha da ga neće razumijeti.

"Čovjek se uvijek mora pretvarati. Nikada ne pokazivati da imaš problem. Nikada nisam ništa o tome rekao, uvijek sam izbjegavao takve situacije. Sramio sam se zbog tog problema", priča o svojim iskustvima. Sada to želi promijeniti. Prvi put u životu ide na tečaj na kojem uči čitati i pisati i to već godinu dana. No, na svaku priču s pozitivnim ishodom poput ove nađu se tisuće onih koje ne završe s "happy endom" jer ljudi nemaju dovoljno hrabrosti.

Kako znati što stoji u ugovoru?

Većina od četiri milijuna nepismenih u Njemačkoj je, čini se na prvi pogled, integrirana u društvo, ali su u mnogim situacijama izolirani. Tako imaju problema u svakodnevnoj kupovini po trgovinama, na primjer, kada proizvođač iznenada promijeni ambalažu proizvoda. Ili kad unajmljuju stan - kako će pročitati ugovor? Veliki problem je, naravno i traženje posla, kao i pokušaj polaganja vozačkog ispita i stjecanja vozačke dozvole. Ljudi koji ne znaju čitati i pisati u Njemačkoj vrlo često žive povučeno - iz straha da bi novi prijatelji, novi kolege ili susjedi mogli otkriti njihovu slabost.

Premalo novca za obrazovanje

Vjerojatno je brojka od četiri milijuna uljepšana stvarnost jer kriteriji definiranja nepismenosti nisu baš posve jasni. Da bi stručnjaci uopće mogli doći do neke brojke, započeli su studiju "Leo - Level One". S rezultatima se računa u veljači 2011. Katinka Bartl iz Njemačkog centra za zračne i svemirske letove koordinira istraživačke projekte u cijeloj Njemačkoj. Studije poput programa Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za mjerenje uspjeha 15-godišnjih učenika u zemljama članicama poznatog pod skraćenicom PISA ukazuju na negativni trend. Bartl objašnjava kako je Level 1 prva studija u Njemačkoj koja sustavno provjerava znanje čitanja i pisanja kod odraslih. "Bitno je da se zna red veličine problema. To do sada nismo znali", naglašava Bartl.

Što je uzrok analfebetizma?

Uzrok analfabetizma može biti neuspjeh doživljen u prvim godinama škole, ali i zapostavljanje od strane obitelji i učitelja. U Njemačkoj 14 posto svih 15-godišnjaka, prema rezultatima PISA-e, ne može svladati najjednostavnije tekstove. 25 posto učenika koji uspješno završe školu spada u rizičnu skupinu koja ni nakon završetka školovanja neće znati kako valja čitati i pisati. Kasnije 20.000 njih godišnje pokuša nadomjestiti propušteno na tečajevima na Narodnom sveučilištu. Toj brojci treba dodati još 2.000 migranata koji pohađaju posebne integracijske tečajeve za opismenjivanje.

Problem počinje već u vrtićima i prvim razredima

Unatoč brojnim ponudama broj nepismenih ne pada, upozorava pedagoginja Cordula Löffler, profesorica na Pedagoškom fakultetu u Weingartenu. Ona se bavi uzrocima i prevencijom analfabetizma i smatra da je glavni problem što u vrtićima i školama nema dovoljno preventivnih mjera.

Učitelji u prvim razredima nisu dovoljno kvalificirani da bi mogli prepoznati probleme djece. U kasnijem školovanju učitelji polaze od pretpostavke da djeca znaju čitati i pisati i shodno tome se više ne osjećaju nadležnima ni odgovornima da ih tomu nauče. Löffler stoga traži više poticajnih programa za svladavanje čitanja i pisanja i posebnu izobrazbu učitelja koji se suočavaju s analfabetizmom.

Nepismenost ne znači glupost

Problem je i što u Njemačkoj nema jedinstvenih standarda u pedagogiji. U međunarodnoj usporedbi Njemačka naime, s obzirom na svoju gospodarsku razvijenost, troši puno manje na obrazovanje nego što je prosjek u zemljama članicama OECD-a. Direktor Savezne udruge za opismenjivanje Peter Hubertus zato traži da se poduzmu veći napori kako bi se doprlo do ljudi koji imaju problem s pismenošću. "Mnogi odrasli misle da su jedini koji imaju problem s pisanjem. Treba nam više odjeka od strane pogođenih, moramo senzibilizirati društvo za ovaj problem, jer trenutno vlada sljedeća predrasuda: tko ne zna dobro čitati i pisati, glup je. A to moramo promijeniti. Jer to nije točno", kaže on.

Većina analfabeta koji ponovno odluče krenuti u školu moraju biti dovoljno jaki da izdrže sram i bol zbog mogućih uvreda kojima su izloženi. Ralfu Krampu iz naše priče je to uspjelo.

Autor: Özlem Ucucu/D. Dragojević

Kolovoz za PR stručnjake Ikee nikada nije bio mjesec opuštanja. Krajem ovog ljeta tradicionalno izlazi katolog ovog lanca trgovina namještajem, koji je za mnoge sljedbenike diljem svijeta štivo važnije od Biblije. Istodobno se s odmora vraćaju i brojne obitelji, koje nakon višetjedne apstinencije jedva čekaju da nahrupe u svoj omiljeni trgovački centar, koji u međuvremenu djeluje i kao neka vrsta zabavnog parka. No ove godine Ikea se morala pozabaviti i knjigom drugačijeg sadržaja. Naime, na najvažnijem Ikeinom tržištu, onom njemačkom, sredinom kolovoza se pojavila knjiga koja na globalno uspješnu tvrtku iz Švedske, ali još više na njezinog utemeljitelja i vlasnika Ingvara Kamprada baca sasvim novo svjetlo.

Ingvar Kamprad - majstor obmane

"Istina o Ikei: jedan menadžer svjedoči" - nije, kako bi se u prvi trenutak moglo pomisliti, klasični obračun frustrinanog uposlenika kojemu se bivši poslodavac zamjerio pa mu se sada sveti objavljivanjem internih tajni. Autor knjige Johan Stenebo doduše jest godinama bio visokopozicionirani menadžer Ikee, no njegova otkrića su više socijalno-ekonomska studija nego obračun. U tomu mu je uvelike pomogla nekadašnja bliskost šefu švedskog koncerna. Steneboi je naime godinama bio desna ruka Ingvara Kamprada i iz neposredne blizine je doživljavao višeslojnost ovog po mnogočemu jedinstvenog poduzetnika.

Stenebo prije svega napada lažnu fasadu Ikee koja dobrim dijelom počiva na, kako autor tvrdi, insceniranom imidžu njezinog vlasnika. Ingvar Kamprad javnost poznaje kao skromnog čudaka, starčića koji u sebi utjelovljuje sve odlike skandinavskog karaktera: simpatična šturost, skromnost i sklonost praktičnim rješenjima. Te odlike Kamprad je pretočio i u imidž Ikee. I to uspješno, jer je Ikea u međuvremenu jedan od najuspješnijih svjetskih brandova s visokim stupnjem prepoznatljivosti i što je važnije s rekordnim utrškom.

No Kampradove vrline su, kako tvrdi Stenebo, ništa drugo nego opsjena. U stvarnosti, kako tvrdi on, ovaj 84-godišnji Šveđanin ne zazire od luksuza, ne mari pretjerano za fair trade i prije svega je beskrajno sumnjičav, pogotovo prema svemu što nije Švedsko.

Ikea rasistička?

Sumnjičavost ide toliko daleko da visokopozicionirana mjesta u koncernu popunjavaju isključivo Šveđani. I to po mogućnosti iz vlastitog sela. Za tvrtku koja živi od globalnog imidža je zapanjujuć podatak da, kako tvrdi Stenebo, i u prekomorskim podružnicima na istaknutim mjestima radi osoblje iz Švedske. "Uprava Ikee nema povjerenja u osobe drugačije boje kože, kulture ili koji govore nekim drugim jezikom", tvrdi Stenebo. Infiltriranje ljudi iz "vlastitog sela" u sve strukture tvrtke, kako se dalje navodi u "crnoj knjizi Ikee", služi isključivo špijuniranju i svjedoči o pomalo paronoidnom odnosu poglavara koncerna prema svojim radnicima.

Kao kruna ne baš laskavih informacija o Ikei, Stanebo navodi i iluziju o švedskom proizvođaču kao ekološki svjesnoj tvrtki. "Tvrdim da jedna trećina drva koje Ikea koristi za svoj namještaj potječe od ilegalne sječe", kaže Stanebo, koji zaključuje kako Ikea svoj imidž ekološki svjesnog proizvođača gradi na pogrešnim informacijama o zajedničkim projektima, između ostalog i s Greenpeaceom.

Problemi i s porezom

Da stvar po Ikeu bude još gora, nekako u isto vrijeme kada se i škakljivo štivo pojavilo u knjižarama, se oglasio i Ver.di, najveći njemački sindikat radnika u uslužnim djelatnostima. Povjerenik ovog sindikata za Ikeu, Dierk Hirschel švedskom divu predbacuje "organizirano izbjegavanje plaćanja poreza". "Struktura Ikee je svjesno toliko komplicirana da nacionalni porezni uredi nemaju nikakvih izgleda otkriti tokove novca", tvrdi Hirschel u razgovoru za državnu TV postaju ZDF. Službeni vlasnik Ikee je, naime, Ingka Holding sa sjedištem u Nizozemskoj. Kako tvrdi Hirschel, Ingka Holding je na 2,28 milijardi eura dobitka, koristeći se raznim poreznim trikovima 2008. platio samo 19,3 posto poreza.

U pravilu bi na taj iznos tvrtka trebala platiti između 30 i 35 posto, tvrdi Hirschel, koji Šveđanima predbacuje "asocijalno" i društveno štetno ponašanje. Iz Ikee poručuju da porez u svakoj zemlji plaćaju sukladno lokalnim zakonima. U istom političkom magazinu Ikea je optužena i za izrabljivanje radnika. U nekim poslovnicma u Njemačkoj deset posto rada obavljaju najamni radnici. "Neki od ovih radnika zarađuju toliko malo da od države dobijaju socijalnu potporu", kazao je za ZDF ekonomist Rudolf Hickel.

U mjesecu loših vijesti za Ikeu, recenzent knjige "Istina o Ikei: jedan menađer svjedoči" u austrijskom dnevniku Die Presse zaključuje: "Ikea znači očito nije bolja od većine koncerna koji djeluju globalno, ali isto tako ni gora". No to zasigurno neće umanjiti popularnost kataloga koji ovih dana stiže u poštanske sandučiće širom svijeta.

Autor: N. Kreizer

a spomenutu cifru dobit ćete uređaj naziva Luxor Las Vegas Jackpot, sasvim običnih telekomunikacijskih mogućnosti, a koje proizvođač u svojoj objavi za medije uopće nije ni spomenuo. Ono što je spomenuo su podaci poput kućišta težine 180 grama izrađenog od čistog zlata, 45,5 karata crnih dijamanata te zadnje strane uređaja koja je presvučena drvom, starim preko 200 godina.

Moram vas upozoriti. Želite li nabaviti Gresso Luxor Las Vegas Jackpot požurite, jer je proizvođač odlučio izraditi samo tri primjerka. Svaki kupac dobit će ugravirani broj na kućištu svog uređaja.

Ako vam je milijunski iznos pomalo previsok ne brinite. Gresso je pripremio i model Luxor Las Vegas, a za koji je potrebno izdvojiti ‘samo’ 20.000 dolara.

Za one ambicioznije – link na proizvođača: www.gresso.com

-Slovenski policajci uz pomoć američkog FBI-ja otkrili su trojicu mladića iz Maribora za koje se sumnja da su stvorili dosad najmoćniji računalni virus na svijetu pomoću kojeg su se dokopali podataka s kreditnih kartica, lozinki za internetsko bankarstvo i drugih povjerljivih informacija, javljaju slovenski mediji. -Virus je navodno već zarazio nekoliko milijuna računala u cijelom svijetu.

-Istraga je trenutačno u početnoj fazi zbog čega policija i FBI zasad ne žele davati više informacija o slučaju. Policija je zaplijenila i veći broj računala i računalne opreme.

Napali 40 banaka iz SAD-a

-Kako saznaje Delo, osumnjičena su tri Mariborčana mlađa od 25 godina koji studiraju na Fakultetu za računalstvo. Među zaraženim su računalima i ona u nekim poznatim američkim poduzećima i u čak 40 banaka. Zbog napada na području SAD-a u istragu se uključio FBI koji je svoje istražitelje poslao u Maribor.

-Prema neslužbenim informacijama koje prenose svi slovenski mediji, mariborski hakeri udružili su se sa španjolskom kompanijom Mariposa preko koje su širili virus po svijetu. Mutne radnje Maripose još su prošle godine otkrili stručnjaci kanadskog sigurnosnog poduzeća Defence Intelligence, španjolskog proizvođača antivirusnih programa Panda Security te centra Georgia Tech Information Security. Uhićenja u Španjolskoj

-Španjolska policija početkom ožujka uhitila je trojicu osumnjičenih iz Maripose. Vođa hakerske skupine bio je haker Netkario koji je sa svojim pomagačima, Ostiatorom i Johnyloleanteom, širio viruse pomoću kojih je na računala instalirao programe za krađu povjerljivih podataka.

Dječak R. A. (13) iz naselja Husino kod Tuzle ispalio je iz osvete 14 metaka u Sabahudina Mehičića zvanog Kadrija (43) koji mu je prošle godine ubio oca. Dječak je Kadriju ubio na parkiralištu ispred Doma zdravlja Živinice iz automatskog oružja u petak oko 17 sati dok je izlazio iz svog Mercedesa.

Pucao mu je u leđa, prsa i noge. Dječak je u bijegu i policija ga traži. Kadrija je dječakova oca Fehima ubio uz pomoć svojih sinova Mikija i Jasmina Hidanovića, te njihove majke Nerdžade u kolovozu prošle godine. Sukob između Fehima i Kadrije počeo je zbog duga Fehimovog radnika koji je Kadriji dugovao 1500 eura. Kadrija, za kojeg se neslužbeno doznaje da je bio kamatar, je u dvorištu kuće dječakova oca napao radnika Edina Pandžića. Pandžić je od njega posudio 7000 eura, a uz kamatu mu je vratio skoro 40.000. No, Kadrija je zahtijevao još. Dječakov otac je stao u obranu svog radnika i pretukao Kadrijine sinove. Njih dvojica su se potom vratila s majkom, koja je u torbi nosila oružje. Izvadila je pištolje, a Miki i Jasmin su  brutalno likvidiralii Fehima i ranili dječakova djeda.
 

- Krv za krv. Mora se to osvetiti. Da smo imali oružje, ne bi oni otišli živi iz dvorišta - kazao je tada za Dnevni avaz član Fehimove obitelji.
Miki Hidanović nedavno je nepravomoćno osuđen za to ubojstvo i ranjavanje. Dobio je 15 godina zatvora.

Svakome tko je pokušavao pristupiti stranici pojavljivala se bijela pozadina s porukom "Http/1.1 Service Unavailable", a nešto kasnije natpis "Internal Server Error". Iako je "pravi" Youtube bio nedostupan, njegova mobilna verzija m.youtube.com otvara se normalno. 

Predavanjem Trendovi u marketingu i digitalnim medijima u 2010. godini otvorena je u zagrebačkom Hypo centru četvrta konferencija o interaktivnom marketingu FuturAD. Inozemni i domaći stručnjaci predstavili su najnovije svjetske trendove i perspektivu oglašavanja na internetu.

- Transformacija klasičnih medija putem društvenih mreža sve je prisutnija u medijima diljem svijeta, a čitatelji sve više postaju sudionici kreiranja samih vijesti i izvještavanja s pojedinih događaja, rekao je u uvodnom predavanju Kevin Anderson iz britanskog Guardiana.

Objasnio je i kako novinari pozivajući čitatelje da se aktivnije uključe u stvaranje vijesti zapravo pokušavaju saznati što čitatelji znaju, odnosno doći do što većeg broja informacija.Postavlja se istovremeno i pitanje kako istaknuti određenu poruku s obzirom na to da je pojavom digitalne tehnologije došlo do velikog porasta količine dostupnog sadržaja.

-Takav je pristup doveo do toga da su upravo čitatelji otkrili novinarima neke ključne podatke o temama koje su radili, a bilo je i slučajeva da su slučajne turističke snimke otkrile detalje oko, na primjer, pokušaja zataškavanja pretjeranog korištenja sile od strane engleske policije, kaže Anderson.

Interes za internetsko oglašavanje, pokazuju podaci, u stalnom je porastu i u Hrvatskoj, a u svijetu je već dosegnulo visoke razmjere. Tako je, na primjer, u Velikoj Britaniji ulaganje u internetsko oglašavanje prestiglo oglašavanje na televiziji, pa ne čudi velik interes za izlaganje primjera iz prakse s tržišta koji su već prošli ono što hrvatsko tržište prolazi sada.

Najstariji otac u Velikoj Britaniji tvrdi da rođenje sina u 74. godini života može zahvaliti ljubavi prema bananama. Gerry Burks, koji u utorak slavi 75. rođendan, s 34 godine mlađom ženom Dawn dobio je sina Ryana.

- Strašno sam ponosan, osjećam se kao najsretniji muškarac na svijetu. Ljudi mogu reći da sam star, ali pazim na sebe, mlad sam u srcu. Ne pijem i ne pušim, a Dawnina tjestenina drži me u formi

 - rekao je Gerry koji sa suprugom već ima 6-godišnjeg sina Daniela. Vjeruje da mu je, uz dijetu od banana, i ženina velika ljubav omogućila da u kasnim godinama postane otac. Maleni Ryan rodio se 12. ožujka s dišnim problemima, te je neko vrijeme bio na specijalnom odjelu bolnice za bebe, no sada je dobro te su ga roditelji odveli kući.

- Isti je otac i ima njegove plave oči koje obožavam i koje je prenio obojici sinova - rekla je Dawn, razočarana što većina ljudi ne razumije da se oni vole i da su sretni te ih kritiziraju.

- Moj je tata možda najstariji, ali je i najbolji. A braco Ryan je presladak, brinut ću se za njega - rekao je Daniel.

Google uvodi novu mogućnost servisa e-mail pošte koja će korisnicima davati upozorenja kada se izvode neke sumnjive aktivnosti unutar njihovih računa.
 

Iz kompanije kažu kako će se potruditi da provale u tuđe korisničke račune i njihova zlouporaba postanu prošlost.

Korisnici servisa Gmail i dosad su mogli vidjeti zapis posljednje prijave na servis, no stavka se prikazivala na dnu stranice i mnogi je nikada nisu ni primijetili.

U Gmailu su odlučili da trebaju otići još jedan korak dalje i svaku sumnjivu aktivnost odsad će korisnicima servirati na vrhu stranice u vidu upozorenja označenog crvenom bojom.

Ako sustav primjeti nekakvu nepravilnost vezanu za korisničku šifru, prikazati će se sljedeći natpis:
'Warning: we believe your account was recently accesed from:', uz prikaz zemlje iz koje se pristupalo računu.
Priložena poveznica odvodi korisnika na detalje o pristupu njegovom računu.

Pod pokazateljim da je nečiji račun ugrožen smatra se prijavljivanje u sustav iz jedne zemlje te nakon nekoliko minuta prijavljivanje iz neke s drugog kraja svijeta.

Također, pod sumnjivom aktivnošću smatra se i kad korisnik s jednom IP adresom pristupa različitim računima na Gmailu te im mijenja zaporke.

Dizajniran da stane na najnovije grafičke kartice HD5970 i HD5870 XTREME, ovaj hladnjak ima mnogo potencijala.

Sve to zajedno dolazi sa 6 godina jamstvom čini sve ovo vrlo atraktivnim rješenjem za one koji traže nestandardno kvalitetno hlađenje.

Najavljena cijena biti će oko $ 67.95USD za Accelero Xtreme  5.870 i $ 76.95USD za Xtreme 5.970. Dakle ako želite obuzdati hlađenje na svojoj zvijeri od grafičke kartice slobodno pribjegnite ovom riješenju.

Šest dana nakon stravičnog ubojstva i samoubojstva Filipa Kapisode i Ksenije Pajčin utvrđeno je kako je maneken ovaj sravičan zločin počinio pištoljem CZ M-88 koji koristi metke devet milimetara.
 

Kako doznaje srpski Blic, neobično je što je ulazna rana na Ksenijinom čelu bila veća od izlazne na potiljku jer je ovom vrstom municije koju je maneken koristio, to nemoguće učiniti.

"Kada se, zbog kuta ulaska metka odbaci teorija da joj je pucano u potiljak, jedina mogućnost je da je Kapisoda u trenutku okidanja udario s cijevi pištolja u Ksenijino čelo, što je gotovo siguran dokaz da nije imao namjeru pucati, već da je to napravio u afektu", kazao je neimenovani izvor blizak forenzičarskoj ekipi koja je obavila očevid u stanu gdje su pronađena mrtva tijela pjevačice i manekena.

U džepu Filipa kapisode pronađena je i zarolana novčanica, a u njegovom automobilu hrpa Ksenijinih cd-a.

Policija ne želi potvrditi da je droga "upletena" u cijeli slučaj.
Podsjetimo, njihova tijela pronađena su prošli utorak na Voždovcu u Nikšićkoj ulici.

Papričicu bhut jolokiju indijska vojska će iskoristiti u izradi bombi za omamljivanje protivnika. Ta vrsta je 2007. ušla u Guinnessovu knjigu rekorda

Umjesto nukleranih bombi i raznog modernog oružja indijska vojska odlučila se protiv terorizma boriti papričicom. Bhut jolokija najljuća je čili paprika na svijetu. Indijska vojska iskoristit će ju u izradi plinskih bombi za omamljivanje protivnika.

- To će biti učinkovito netoksično oružje jer njegov oštar miris može zagušiti teroriste i natjerati ih da izađu iz svojih skloništa - rekli su znanstvenici iz laboratorija indijskog ministarstva obrane.

Ta je vrsta paprike 2007. službeno ušla u Guinessovu knjigu svjetskih rekorda kao najljući začin. Bhut jolokia ima više od milijun Scovilleovih jedinica, koje služe za mjerenje ljutine. Za usporedbu, klasični umak Tabasco ima od 2500 do 5000 Scovilleovih jedinica.

Za Obamin zakon bilo je 219 zastupnika, dok je 212 bilo protiv. Američkom predsjedniku trebalo je najmanje 216 glasova kako bi progurao zdravstvenu reformu. Svjetski mediji ovaj su zakon već prozvali povijesnim. Otkako je predložio je reformu zdravstva Obama je primao samo kritike.

- Današnji glasovi uslišili su molitve svakog Amerikanca, koji se duboko nadao da će se nešto promijeniti u zdravstvu. Ovaj zakon ide na ruku građanima, a ne osiguravajućim tvrtkama - rekao je Obama. Dodao je kako je zakon čvrst kamen koji je položen u temelje 'američkog sna'. Gotovo 32 milijuna Amerikanaca tako će ovim zakonom napokon imati zdravstveno osiguranje.

No i Obama je u slučaju ovoga zakona morao prihvatiti i neke kompromise. U zamjenu za glasovanje za zakon desetak konzervativnih demokrata, na čelu s Bartom Stupakom, ishodilo je predsjedničku uredbu kojom će se zabraniti financiranje pobačaja iz saveznih sredstava. To je prvotno bilo predviđeno zakonom o zdravstvenoj skrbi. Da zakon kojim slučajem nije prošao, mnogi bi se s pravom zapitali što je Obama postigao u SAD-u, ali i u inozemstvu, tvrde mnogi. Trošak provedbe zakona je 940 milijarda dolara u idućih 10 godina.

Recikliranjem sirovina, kao što su plastične boce, možemo smanjiti onečišćenje koje ti materijali nanose našim oceanima, poruka je posade katamarana Plastiki.

Brod je iz Sausalita u Kaliforniji u subotu isplovio na tromjesečno putovanje preko Tihog oceana. Odredište mu je Sydney u Australiji. Graditelj David de Rothschild je Plastiki napravio od plastičnih boca. Trebalo mu ih je čak 12.500 komada. Na put je s graditeljom krenulo još petero članova posade

.
- Krenuli smo, avantura počinje - napisao je na Twitteru Rothschild, sin bogatog britanskog bankara. Ideja da izgradi brod od plastičnih boca sinula mu je prije četiri godine, nakon što je objavljen izvještaj UN-a o zagađenju svjetskih oceana. Nada se da će njegova poruka stići barem do dijela društva te potaknuti na recikliranje. Avanturist je 2006. godine pješice obišao Arktik.

Nakon dva sata leta sletio je u Moskvu jer se u kabini počelo dimiti. Nakon što su sanirali kvar i pregledali zrakoplov, pilot je nastavio s letom. Isti taj Tupoljev je u ponedjeljak nešto prije 4 sata morao prisilno sletjeti u šumu kraj Moskve.

U avionu je bilo osam članova posade. Svih osmero ljudi se ozlijedilo, od čega dvoje teško. Zadobili su frakturu lubanje. Glasnogovornik ruskog avioprijevoznika kaže kako te dvije nesreće nisu povezane.

Sportski direktor Real Madrida Jorge Valdano kaže kako najskuplji nogometaš svijeta Cristiano Ronaldo ima veliku želju za dokazivanjem na terenu radi čega često pati od nervoze prije utakmica...

On je jako ambiciozan i pati od istinske nervoze pred nastup. Uvijek želi dokazati svoju vrijednost i veličinu. Cristiano često pred sebe postavlja veliku odgovornost. Kaka je recimo puno mirniji – rekao je Valdano za Gazzettu dello Sport.

Ronaldo je u ljetnom prijelaznom roku prešao iz Manchester Uniteda u Real Madrid za 94 milijuna eura, a nakon četiri kola u španjolskom prvenstvu predvodi ljestvicu najboljih strijelaca uz Lionela Messija s pet postignutih golova.