Osudili su nas! I mene, i tebe koji čitaš, i moju mamu, i tatu. I moje dijete. Osudili su i onoga dečka pod zemljom koji je imao samo jedan san: udisati slobodu punim plućima.
Pljuskaju nas od domovinskog rata na ovamo. I pljuju! Pljuskamo i sami sebe. I pljujemo! Više nego drugi. I to me najviše peče. To me najviše boli. Zbog toga u duši najviše krvarim.
Sjećam se dobro onih tjeskobnih dana djetinjstva kada sam se u strahu šćućurio pod stolom u podrumu. Sjećam se kako su dugi bili ti noćni trenutci bacanja granata. Činilo mi se da nikada neće prestati. Sjećam se i bačenih "krmača" iz aviona i kako se čitavi kraj tresao kao za potresa.
Sjećam se i niskih preleta aviona i bacanja nekakve paučine iz njih i nelagode koja nas je sve zahvatila. Slušali smo na radiju izvješća o šibenskom mostu, o borbama u zaleđu Zadra, o Vukovaru, o okolici Karlovca. O klanjima i ubijanjima. Škabrnja, Vukovar, Plitvice...
Urezali su mi se u sjećanje i oni prolazi busom prepuni tjeskobe pod okriljem mraka preko pontonskog mosta na Maslenici. Autobus je most prelazio u potpunom mraku, ugašenih svjetala, jer se nikad nije znalo kad će druga strana zapucati.
Tih su dana naši dečki koji su se borili bili u očima većine istinski heroji. Nosili su krunice oko vrata, a njihova hrabrost je uspjela povezati hrvatski narod kao nitko nikad prije. I Tuđman, bez obzira što tko o njemu mislio! Za tako nešto je trebalo imati i karizmu, a pokojni predsjednik ju je imao. U krivu su svi koji kažu da bi bilo tko jednako uspješno uspio okupiti toliku masu ljudi kao i pokojni Tuđman. I da bi jednako pobijedio! Pitam se zašto nisu? Gdje su bili kad su mogli? Lako je biti general poslije bitke. Baš se pitam kako bi to napravili Račan i Pusićka. Ili možda bljedunjavi i mlaki Josipović! Ili bahati Čačić! Tko još?
Kad je Tuđman koji je istinski volio Hrvatsku zagrmio s televizije, naprosto je ulijevao povjerenje i sijao ohrabrenje. Čvrsto vjerujem da će budućnost evaluirati život predsjednika Tuđmana i da će ostati časni spomen i jedno od najistaknutijih imena naše povijesti.
Najtužnije je što su se uz Tuđmana prikeljili bivši udbaši i dodvorice koji su u "novom vjetru" prepoznali svoje osobne trenutke uzleta. Razumijem da je Tuđman u tom vremenu rata morao ići s rukom pomirnicom, jer mu u tim teškim vremenima nije trebala i bitka s "unutrašnjim neprijateljem". Osim toga, mi smo premali narod da bi se međusobno klali. Uz to, Tuđman je bio i na tragu obraćenja. Vidjevši sve one krunice oko vrata, susrevši se sa svom onom istinskom narodnom vjerom i kršćanskom solidarnošću u vremenima ratne bešćutnosti i ratnih stradanja, zatim sa pok. kardinalom Kuharićem, istinskim svecem naših dana, duboko vjerujem da je i sam bio dotaknut vjerom i obraćenjem. O tome svjedoči i njegov posljednji javni hod, hod s obitelji u Mariju Bistricu, a s kojim je praktički označio duhovni oproštaj od ovoga svijeta.
Potkraj Tuđmanova života, na kraju domovinskog rata i uspostavom teritorijalne cjelovitosti RH, trebalo je provesti lustraciju i iskorijeniti i iz HDZ-a i iz javnog života one koji su proteklih 50 godina radili protiv Hrvatske. Ostarjeli i bolešću načeti Tuđman za to više nije imao snage. A možda uslijed obraćenja i ćutenja svoga kraja, te uslijed ideje pomirbe u koju je istinski vjerovao nije ni želio. A i dodvorice su učinile sve da ne bude na izvoru informacija, te su preusmjerili riječno korito na svoja polja. I započeo je grabež. Pa pomalo pljuckanje. Pa sve jače pljuckanje. Potom hajka na istinske heroje domovinskog rata. Njihove osude. Pa medijska hajka! Počele su se sređivati braniteljske mirovine i invalidnine. Domoljublje se kapitaliziralo kao nikada prije. Počinju vremena podobnosti, a ne sposobnosti. A na kraju, u ovim našim vremenima - izdaja i izdajnici, lopovluk i lopovi se otvoreno predstaviše imenom i prezimenom. I nikom ništa. Eno ih u Kini. Šetaju na moj i tvoj račun, u ime Hrvatske obilaze komunističke i nesvrstane zemlje. I pronose svoju istinu o domovinskom ratu. O Hagu i Haškim uznicima! Tumače ulogu Gotovine u tom ratu, svesrdno dijeleći skripte. Apsurd nad apsurdima! Eno ih i u Saboru! Lociraju, uhićuju, transferiraju! U naše ime! Eno ih donose zakone o kojima ništa ne znamo (a i oni ne znaju!), a koji su "europska stečevina" i uz pomoć kojih ćemo procvjetati.
Eno ih i na potpisu za Nato. Nije nam dosta ginuće ovdje, pa nam je krvariti i po bespućima Afganistana, Iraka, Libije.
Eno ih gdje se ulizuju de Ponteima, Barossima, Berlusconijima, Francuziću. Bože moj, kako li me samo sram takve vlasti! Kako li nas samo sramote tim ulizivanjem. I pozivaju se na mandat koji su od nas dobili.
Eno ih, smišljaju kako će prodati vode, dalekovode i trafostanice, zemlju, šume i pašnjake, otoke i željeznice.
Kad su izbori, svi lijepo zbore. A onda lociranja, transferiranja, potpisi i ulizivanja, grabež i lopovluci svake vrste. Političari svi odreda su doprinijeli da je hrvatski narod danas duboko razjedinjen. Da nikomu ne vjeruje. Da se otopila sva naša vjera i nada. Da smo izgubili i Boga i čovjeka. I utopili se u jednu big brother scenu u kojoj nestaje svaki osjećaj za čovjeka, za domovinu, za čovječnost, za nadu, za vjernost i poštenje. Da su nam banalije postale svakidašnja briga i misao. Otupili smo za istinske vrednote i za istinski smisao. Već za deset dana i Gotovina i Čermak i Hag će postati dio naše prošlosti, a mi ćemo zavaljeni u omiljenu fotelju napeto iščekivati hoće li iz big brother kuće izići kao pobjednik Marijana ili Nemeš. I jedino to će nam biti važno!
Bože moj, u što smo se kao narod pretvorili. Jučer, na korizmeni petak, uzeli smo s Gotovinom kao narod svi križ. A nismo ga trebali nositi da smo imali vizionare na vlasti, da smo imali časne i poštene ljude na čelu, da smo imali istinske domoljube i intelektualce. Nikada se ne bi dogodila ova sramota.
Da imam ikakvu moć odlučivanja, kao istinski domoljub, nakon ovakve sramotne presude bih blokirao svaki proces koji vodi udruživanju s EU. Već nas godinama drogiraju tom drogom. Duboko vjerujem da bi se prekidanjem pristupnih pregovora hrvatski čovjek napokon otrijeznio i okrenuo sebi samome i svojim potencijalima. Ovako nas kljukaju bajkama kako će nam s ulaskom u EU nastupiti blagoslovljeno vrijeme "meda i mlijeka". Pa smo se od te ideje umrtvili. I cijela politika nam je okrenuta vražjoj EU. Osobno smatram da bi trebali istupiti i iz NATO-a, jer realno gledajući, ta institucija je danas potpuno bezveze i nema važnost kakvu je imala u vremenima hladnog rata. Evo u NATO-u smo, a crni brat nas nije uspio zaštititi sramne presude. Iako se, vele neki izvori, dobrano zapjenio na sudca Orija.
Mogu ovako nabrajati svoja nezadovoljstva do sutra. No, kakve li koristi od toga! O Bože moj, upućujem tebi molitvu za svoj narod. Prosvijetli nas istinski, pokaži nam put kojim nam je ići. Iskaži svoje milosrđe na nas i put nam budi! I sačuvaj nas od zla, jer nas zlo izjeda i iznutra i izvana. Namjeri nam na put dobrohotne i sposobne političare, poštene i časne ljude, istinske domoljube i vjernike. Jer jedino s vjerom u tebe nam je ići kako spada u ovim teškim vremenima.
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SVIM ČITATELJIMA! IZ SRCA BLAGOSLOVLJEN!
VRBOVEČKA PERA
Hladetina
Lisnato s višnjama
Thompson - Uvijek vjerni…
Black Jack
Sparivanje gemova
Car race
puta
