Ja sam smrad, a što si ti?

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

'Fino si oprao Jadranku! Što joj napravi, još ne zna gdje joj je glava. Svaka ti čast! Odakle ti samo svi ti podaci? Kapa dolje, majstore, imaš muda. U stvari, zaljubljen si u nju. Reci, šta je bilo u favoritki...' Ovo je tek jedno od brojnim pisama poslanih na Stankovićevu adresu.

Ili ovo.

"Poštovani g. Stankoviću. Moram priznati da sam oduševljen i da je ovo valjda kraj svijeta, kada sve emocije stanu u jedan ovakav tekst, poslije kojeg ne treba uzimati normabel, jer je čovjek zdrav zauvijek! Uopće nisam neki vaš fan, ali ovo mi je stvarno jako, do bola i mislim da to mogu usporediti s osjećajem kada čovjek dođe do kraja svijeta i baci tu prokletu kolu i zavikne – hej, tako jako da i slonovi čuju! Bravo! Može malo i srbizma u vezi s vašim tekstom 'do jaja'!

Živjeli!"

Eto, već tjedan dana živim od prošlotjednog teksta u kojem sam se pozabavio likom i djelom aktualne premijerke. Nakon 10 godina dogodilo mi se da me zaustavljaju na cesti i kroz prozor automobila dobacuju komplimente. Dobro, imam i "privilegiju" da gospođu i osobno poznajem, pa sam malo zloupotrijebio to poznanstvo, izmiješao intimno i javno i dobio laske. Na stranu to što danas uistinu ne treba imati velika muda da bi se pisalo o premijerki (vidim da je već gade i Dujmović i Ivkošić) i što ja uživam u pohvalama ne želeći o sebi razbijati javnu sliku egocentričnog mediokriteta, ali eto, nekako mi dolazi da se malo pozabavim i tom općom opčinjenošću cijenjenom personom.
 

Jebala nas Jadranka Kosor

Dakle, nakon svih tih hvala, frendici sam napisao: "Znaš što, u sljedećoj kolumni ću izgadit sve ove koji su me pohvalili. Jebala nas Jadranka Kosor sve skupa u nedostatku vlastitog života. Šta ljude toliko zanima Kosorica???"

Njezin odgovor otprilike je bio ovakav: "Molim te, ne pravi se važan! Pa naravno da ljude zanima premijerka. I dobro je da ih napokon zanima. Nedostatak vlastitog života zbog nje je i nastupio."

E, pa je l' baš tako?!

Recimo, meni su osobno gori od Jadranke Kosor jedino ljudi čija životna sreća ovisi o Jadranki Kosor. Auu, kakvi su to tek besprizornici, kakva luzerska bratija. Oni koji u 7.15 pale Dnevnik, pa se drogiraju Šukerom i Jandrokovićem, Čobankovićem i Hebrangom, a onda u pola osam okreću na HTV jer im još nije dosta. Žele još masakra, Šeksa, još Bebića, Josipovića i Stazića. Pa onda čitaju Ivkošića i seru kako je sve otišlo u vražju mater. I, dragi moj prijatelju, da se nisi i ti među njima prepoznao. Da i tebi nije dosta svega? Da nisi možda i ti ljut na Jadranku, da nije i tebe razočarala u nedostatku vlastitog života? Nemaš psa, ženu, šah il' fejsbuk. Šta te briga šta radi Jadranka? Pa pljeskao si Tuđmanu, glasao za kapitalizam, vjerovao u Sanadera, lizao oltare u najvećoj građevini u Zagrebu, a sve je to kao skromno i ponizno, pa si onda bio najbliže Bogu.

Ti si ništarija

I sad si se sjetio da ti Jadranka ne valja. Ma nemoj! Mala ti mirovina, nemaš za bolnicu, ševiš sa strane, ne plaćaš parking, majku si protiv volje strpao u dom, požurio na Thompsonov koncert, varao u poreznoj prijavi, susjedu jebo majku muslimansku, dao mito doktoru, smijao se Rojsu, oduševio "kolcem lancem i bokserom u glavu", izgubio posao, vratio ratnu medalju, pocijepao diplomu. Kako tužno, žao mi te, frende. U odnosu na tebe Jadranka je dom kulture s vodoskokom (što bi rek'o Pavičić), a ti si ništarija koja vječno kuka u kutu, nikome na putu, pa ti sad žao kad su te malo očepili. A mislio si neće tebe, nekako ćeš proći lišo, najebat će samo susjed. Eee, nesretniče!

I sad bi ovdje fino legla ona Kennedyjeva, "ne trebamo pitati što država može učiniti za nas, nego što mi možemo učiniti za nju", ali kako imam blagu rezervu prema državi (i Kennedyjevoj, i svojoj, i tvojoj, i bilo kakvoj) i kako mi ta država više izgleda k'o najobičniji servis, a kako i inače ne slinim nad automehaničarskom radionicom, pekarnicom, vulkanizerom ili frizerajem, tako ću se suzdržati od iskazivanja ljubavi prema organizaciji moći kojom vladajući uz pomoć vojske i policije drže u pokornosti nevladajuće.

Ja znam da sam smrad, a ti si žrtva Jadranke Kosor

U stvari, više bi mi za poantu sjela jedna druga uzrečica, koja kaže kako je država struktura trajno osuđena na propast, a stanovništvo struktura osuđena na podlost i duhovnu slabost.

Oooo, da! Kakve ljekovite misli! Država kao trajni izvor frustracije, a ti kao nepopravljivi podlac i slabić opčinjen Jadrankom. Da se razumijemo, i sâm sam taj (pa nisam li upravo ja 10 svojih tekstova posvetio Kosorici), samo što ja znam da sam smrad (pišem o onom što ti voliš čitat), ali me baš briga (reklo bi se, beskrupulozno govno), a ti si žrtva Jadranke Kosor i da nje nema, uvjeren si da bi bio Švedska osobno. E, pa muka mi je od takve Švedske i radije ću jest govna ovdje u Hrvatskoj nego se oduševljavat tobom. Pitali me neki dan s Indexa jeste bili na prosvjedu, a ja rekoh nisam, djeco, prestar sam za revoluciju, pa namjestim facu s osmijehom kakve vole kućanice, nadajući se da će neka drkati baš na moje lice. Šta će mi prosvjedi, imam finu plaću, topli dom, obitelj, sastanke s prijateljima na kojima mogu gaditi Kosoricu i emisiju na telki na kojoj bunt još dodatno mogu podebljati. I nema tu pomoći, debela većina nas smo licemjerne guzice, uz jednu malu ogradu da ipak postoji razlika između tebe i mene.

Ja, naime, znam da sam kurvin sin, a tebi je Marija bezgrešno začela idola.

Pusa. Aleksandar Stanković